ZADAR – Aktualna besparica ponovno je u središte zanimanja izbacila problem gospodarenja bivšim vojnim objektima. Kako u posljednje vrijeme sve više dopiru vijesti da Oružane snage RH nemaju novaca niti za najnužniju modernizaciju, pa čak i održavanje hladnog pogona, postavlja se pitanje treba li MORH i nadalje, bez naknade, prepuštati svoje najatraktivnije nekretnine. Na teritoriju Hrvatske do rata je, naime, bilo 657 različitih vojnih objekata. Stvarni vlasnik svih tih objekata je Republika Hrvatska pa je Vlada MORH-u 1992. godine na upravljanje dala 511 vojarni, skladišta, poligona i drugih nekretnina. Do sada je predano lokalnoj zajednici više od dvije stotine bivših vojnih nekretnina, vrijednih najmanje 15 milijardi kuna.
Grad Zadar imao je nesreću da je najatraktivniji prostor, onaj smješten na razvojnim koridorima, bio okupiran vojnim objektima. Nakon Domovinskog rata ta se “nesreća” pretvorila u slatku brigu, jer je Gradu i lokalnoj zajednici ostao vrlo vrijedan, ali neiskorišten prostor u središtu grada, većinom definiran za zajedničke potrebe.
Vojni objekti o Zadru odlično iskorišteni
POS Smiljevac izgrađen na prostoru bivše vojarne, Projekt Crvene kuće također u obuhvatu nekadašnje vojarne, Gradska knjižnica u prostoru nekadašnjeg Pitomačkog kluba vojarne Stjepan Radić, sveučilišni kampus u prostoru vojarne Đure Đakovića, ŠRC Višnjik u vojarni Ante Banina, mogu se smatrati najboljim primjerima iskorištavanja bivših vojnih objekata. Veliki dio bivših vojnih nekretnina zauzele su državne službe, škole, sportske institucije, udruge i sl. Pa je Zadar, kao jedan od rijetkih gradova, sačuvao svoj geografski centar za opće potrebe.
Među najatraktivnijim preostalim vojnim nekretninama, MORH je na području Grada Zadra definirao Skladište “Kolovare”, Zadar, Skladište “Plovanija”, Zadar. Vojarnu “Selo”, otok Molat i Skladište goriva “Ražine”, otok Ist. Budućnost skladišta “Kolovare” definirana je obuhvatom Detaljnog plana uređenja Ravnice. Danas je ono oaza slobodnog parkiranja, ali bi se u budućnosti, poručuju u Gradu Zadru, na tom mjestu trebali izgraditi hoteli. Skladište Plovanija ili popularnije “Barutana” obuhvaćena je Detaljnim planom uređenja područja Vidikovac. Radi se o pretežito stambenoj izgradnji, gdje je problem sustav odvodnje za tzv. visoka gradska područja koji će se urediti izgradnjom kolektora Smiljevac. Želju za korištenjem vojarne selo na Molatu iskazalo je Sveučilište u Zadru u okviru projekta “Arhipelagos”. Vojarna na Molatu koja se nalazi tik do same obale, kaže glasnogovornica sveučilišta Elija Vrsaljko, iskoristila bi se za ljetnu školu, ali prvenstveno za spomenuti projekt revitalizacije priobalja i zaobalja te stavljanja zapuštenih objekata u funkciju. Za skladište goriva Ražine na otoku Istu nema zainteresiranih. Svi oni iskazali su želju za koncesioniranjem tih objekata. Potrebe MORH-a za stanovima rješavat će se u okviru projekat Crvene kuće.
Šepurine između dvaju velikih turističkih naselja
Međutim u MORH-u poručuju da je još uvijek u tijeku identifikacija neperspektivnih nekretnina. Ona podrazumijeva utvrđivanje točnih podataka o kvadraturi i prikupljanje imovinsko-pravne dokumentacije, koja se temelji na očitovanjima i mišljenjima nadležnih institucija. Za svaku treba utvrditi namjenu prema važećim prostornim planovima grada ili općine, vidjeti usklađenost katastarskog i zemljišno-knjižnog stanja sa stvarnim stanjem na terenu te provjeriti je li za neku od njih podnesen zahtjev za povrat temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Odluku o namjeni bivših vojarni donosi Vladino povjerenstvo za imovinu, odnosno Vlada za one veće vrijednosti. Namjena će biti definirana kroz prodaja, zakup, darovanje ili davanje prava građenja.
Vlada Republike Hrvatske obično daruje objekte i zemljišta za društvene namjene i za gospodarske zone. Za komercijalne namjene objekti se prodaju po tržišnoj cijeni ili se osniva zakup ili pravo građenja. Upravo na ovo posljednje računaju u Gradu Ninu. Naime, na tom se području nalazi, možda, najvrijedniji nekadašnji vojni objekt u cijeloj Hrvatskoj. Nekadašnja baza Šepurine, usidrila se između dvaju velikih turističkih naselja, a izgrađena poletno sletna staza na koju mogu sletiti i veliki vojni transportni avioni samo je proširila apetite. Gradonačelnik Nina Emil Ćurko kaže da je zona vojarne Šepurine definirana u gradskom prostornom planu kao turistička zona. Za njeno korištenje pokušat će se okupiti strani i domaći investitori.
Jedna od zanimljivih inicijativa koja se ovih dana može čuti u svezi Šepurina jest i projekt “Hamburger od stotinu dolara”, kojeg nam je predstavio zrakoplovni stručnjak i privatni pilot Enes Handžar. Pojam je to kojeg su prije dosta godina skovali piloti generalne avijacije u Sjedinjenim Američkim Državama kao opis za let na ručak na obližnji aerodrom.
– Hamburger je, naravno, u cijeloj priči bio samo izgovor za odlazak, a pravi razlog je sam užitak u letu. U sadašnje vrijeme, zbog višestrukog povećanja cijene goriva, osiguranja i drugih troškova održavanja zrakoplova, cijena takvog leta višestruko premašuje stotinu dolara, ali naziv kao takav se zadržao u pilotskom žargonu. U Hrvatskoj, na žalost, takav izlet je oduvijek koštao puno više od stotinu dolara. No, čak i ako na trenutak cijene ostavimo po strani, pravi izazov za pilote hrvatske generalne avijacije predstavljaju destinacije na koje bi se uputili, kaže Handžar.
Ne bi bio u koliziji sa Zračnom lukom Zadar
Handžar potkrepljuje svoju inicijativu činjenicoma da na zračnim lukama zrakoplovi generalne avijacije i nisu baš dobrodošli, što je više nego vidljivo u cijenama slijetanja i drugih aerodromskih usluga, a počesto i aerodromskim propisima koji zahtjevaju najave takvih letova koji i ne moraju biti odobreni. Razumljivo, jer je primarno poslovanje velikih aerodroma opsluživanje redovitog i čarter prometa. Manji aerodromi, klasificirani kao zračna pristaništa ili letjelišta, nude iznimno skromnu gastronomsku ponudu. Jedini aerodromi u Hrvatskoj s takvom ponudom su Varaždin, Čepin, Unije, Lošinj i Vrsar. Potonja dva, osim po lokaciji u priobalju, izdvajaju se i po još jednoj prednosti, a to je organizirana stalna služba pogranične policije koja omogućava zrakoplovima iz inozemstva dolazak ravno na te aerodrome, bez potrebe usputnog slijetanja na neku od zračnih luka, što umnogome smanjuje troškove. Upravo zbog tih prednosti, lokacijske i imigracijske, Lošinj i Vrsar bilježe daleko veći broj operacija zrakoplova inozemnih registracijskih oznaka u ljetnom razdoblju.
– Također je čudno da niti jedan takav aerodrom ne postoji na srednjem ili južnom Jadranu. Ne bi bio u koliziji sa Zračnom lukom Zadar, tj. egzistirao bi kao što egzistiraju aerodromi Pleso i Lučko kod Zagreba, Krk i Grobnik kod Rijeke, Pula i Medulin. Pozornost pilota generalne avijacije okrenuta je prema MORH-u i Zadarskoj županiji u iščekivanju objave planova za napuštenu vojnu bazu u Šepurinama, u blizini Nina, u kojoj trenutačno propada betonska poletno-sletna staza na koju su svojevremeno slijetali i, u odnosu na Cessne i Pipere, puno veći transportni avioni tipa C-130 Hercules, a koja se također nalazi u neposrednoj blizini mora i prelijepe uvale kao stvorene za relaksaciju nakon znojenja u kokpitu. Uz pristupačnu naknadu za slijetanje, ponudu hrane i pića, možda i kojeg ležaja za odmor, vjerujem da bi se mnogi piloti, odlučili ostaviti nešto svog novca na takvoj prelijepoj turističkoj destinaciji, rekao nam je na kraju razgovora Enes Handžar.
