Je li najuspješniji hrvatski biznismen mlađe generacije Emil Tedeschi, vlasnik “Atlantic grupe”, svoj prvi milijun uzeo u Sinju?
To pitanje koje se često moglo čuti među upućenima u sinjska financijska događanja na početku Domovinskog rata na posljednjem zasjedanju Gradskog vijeća izrekao je nezavisni vijećnik Miro Bulj.
– Jeste li upoznati o nestanku 3 milijuna njemačkih maraka gradskog novca namijenjenog za kupnju oružja preko poduzeća “Trgosirovina”? – upitao je Bulj gradonačelnika Ivicu Glavana.
– Ne znam što je s tim novcem. Meni je to potpuna nepoznanica – odgovorio je Glavan.
Posljedice potresa
– Pozivam Tedeschija, koji je postao i članom gospodarskog tima predsjednika Ive Josipovića, da kaže odakle mu prvi milijun. Je li ga uzeo u Sinju? Radi li se o novcu koji je općina Sinj 1990. dobila za otklanjanje posljedica od potresa, potom ga u iščekivanju velikosrpske agresije prenamijenila za kupnju oružja da bi umjesto oružja, novac krajem 1991. preko “Trgosirovine” završio u Tedeschijevoj tvrtki?
Ako je o tome riječ, pozivam Tedeschija da, kada kupi “Podravku”, na Sinj prenese dio dionica koji bi nam pripadao na ime našega novca iz 1991. – zaključio je Bulj. “Slobodna” je opširno pisala o aferi vezanoj uz Tedeschija, “Trgosirovinu”, “Trnovaču” i općinu Sinj.
Iz bogate trgovačke obitelji Tedeschi s Korčule u Sinj se 1917. godine udala mladenka Klara i postala suprugom Marka Dalbella. Ta rodbinska veza bila je spojnica Emila i Emila Tedeschija, oca i sina, s Davorom i Markom Dalbellom. Marko je 1991. bio direktor “Trnovače”, a Davor “Trgosirovine” i član Izvršnog vijeća Skupštine općine Sinj zadužen za financije.
Općina Sinj pogođena potresom dobila je 1990. velika sredstva iz proračuna SR Hrvatske. Dok su se pripremali “papiri” za raspodjelu novca, balvani velikosrpskih agresora već su određivali život u Hrvatskoj. U takvim okolnostima odlučeno je da se novac preusmjeri za nabavu oružja.
Njime oružje nije kupljeno. Neutrošeni novac dočekao je ne samo velikosrpsku okupaciju većeg dijela tadašnje sinjske općine u kolovozu i rujnu nego sve do prosinca te godine. Tada su, 3. prosinca 1991., predsjednik Izvršnog vijeća Skupštine općine i predsjednik Kriznog štaba Vicencije Biuk, danas veleposlanik RH u Australiji, i Davor Dalbello, direktor “Trgosirovine”, potpisali ugovor u kratkoročnoj pozajmici kojom je općinski novac prebačen na račun “Trgosirovine”.
Istoga dana s računa “Trgosirovine” novac je prebačen na račun tvrtke “Meteor – paper” u vlasništvu Tedeschijevih. Nije to jedini novac upućen iz Sinja na “Meteor – paper”.
Ministarstvo financija SRH, u kojemu je na dužnosti zamjenika ili pomoćnika ministra bio Joško Zavoreo, dalo je “Trnovači” 20 milijuna i “Trgosirovini” 30 milijuna tadašnjih dinara za nabavu hrane i strateških sirovina. Od svojih 20 milijuna “Trnovača” je zadržala dva, a onih 18 istoga dana uplatila “Meteor – paperu”, dok je “Trgosirovina” svojih 30 milijuna proslijedila tvrtki Tedescchijevih u cijelosti.
Uz sve to početak rata “Trgosirovina” je dočekala s prepunom vlastitom blagajnom, po nekim procjenama s preko pet milijuna tadašnjih njemačkih maraka oročenih u više banaka. Zar treba reći da je i taj novac upućen “Meteor-paperu”?
Tijekom 1992. godine Emil Tedeschi mlađi postaje vlasnik 47 posto poduzeća “Trgosirovina” koje, dakako, ne vraća pozajmice Skupštini općine Sinj mada su protekli i više puta prolongirani rokovi.
Sastanak s gradonačelnicima
U rujnu 1993. godine Emil Tedeschi sastaje se s čelnicima novonastalih gradova i općina, nasljednicima općine Sinj, obećava da će vratiti pozajmice te traži obročnu otplatu.
Na kraju je sve skupa završilo na državnom odvjetništvu koje je, po tada važećem “dobrom” običaju, predmet stavilo u najdublju ladicu i na kraju uz odbacivanje kaznene prijave uputilo gradove i općine da odgovorne gone privatnim tužbama što oni, naravno, nisu učinili.
Na kraju se od imovine “Trgosirovine”, koja je u međuvremenu bačena na koljena, utržila nekakva “sića” koju su nasljednici odavno podijelili.
Kasapović je kazala kako su teze koje je Bulj iznio nepotvrđene i da joj nije jasno čime se vodio kada je iznio optužbe.
Poslovanje naše tvrtke u svakom trenutku je uredno, sve je transparentno, pa mislim da i nema potrebe odgovarati na ovakav tip paušalnih, nerealnih i proizvoljnih optužbi.
