ZAGREB – Za tjedan dana bit će raspisan drugi međunarodni tender za prodaju domaćih brodogradilišta. Spekulira se kako bi država mogla otpisati 6 do 7 milijardi kuna putem državne naknade za isknjiženo pomorsko dobro.
Naime, hrvatska Vlada u zadnji pokušaj rješavanja problema domaće brodogradnje ide s istim uvjetima koji su vrijedili za potencijalne kupce i u prvom, propalom pokušaju prodaje prošlog ljeta. Jedina razlika u odnosu na prvi i drugi pokušaj privatizacije navoza krije se u iznosu državne naknade za isknjiženo pomorsko dobro, koje uključuje sve nekretnine unutar kruga brodogradilišta.
Ipak, treba napomenuti kako državna naknada za isknjiženo pomorsko dobro nije svježi novac, već ‘virtualno’ pokrivanje odnosno prebijanje dugova države sa škverovima u visini procijenjene vrijednosti tih nekretnina.
Za taj se iznos smanjuju ukupni troškovi restrukturiranja, samim time proporcionalno i traženi udio od 40 posto vlastitog doprinosa kojeg Bruxelles zahtjeva od budućeg vlasnika. U prvom pokušaju prodaje, sveukupna svota državnog obeštećenja za svih šest brodogradilišta tada se vrtila oko 2,3 milijarde kuna dok su se troškovi restrukturiranja procjenjivali na više od 12 milijardi kuna. Najnoviji izračuni vrijednosti pomorskog dobra još su tajni, no iz dobro upućenih izvora Novi list saznaje da je sada država sa škverovima pod račun obeštećenja za pomorsko dobro spremna ‘prebiti’, ili otpisati oko 6 do maksimalno 7 milijardi kuna.
Riječki, trogirski i kraljevički škver prodaju se za jednu kunu dok je cijena splitskog Brodogradilišta specijalnih objekata (BSO) i Uljanika ostala ista. Po nominali, što u slučaju BSO-a znači 18,16 milijuna kuna, a za 59,25 posto državnog portfelja u istarskom škveru traži se 397 milijuna kuna.
I u ovom natječaju potencijalni kupci morat će dostaviti Plan ulaganja i Poslovni plan koja će garantirati da će brodogradilište kojeg kupuju biti sposobno poslovati po tržišnim uvjetima u roku pet godina. Istovremeno, Vlada kao uvjet od potencijalnih kupaca stavlja i poštivanje važećih kolektivnih ugovora, zadržavanje svih radnih mjesta odnosno zbrinjavanje viška radnika u skladu s pozitivnim propisima RH. To je vjerojatno glavni razlog što se brodograđevni sindikati, barem zasad, ne bune.
