Pravu dramu proživljavala su prošloga tjedna dvojica ribara s otočja Komori (Islas Comores) u Indijskom oceanu. Za one manje informirane radi se o malenim otočićima smještenima između Madagascara i istočne obale Afrike, u Mozambičkom kanalu. Snažni valovi i jake morske struje naime, odbacile su njihov mali čamac čak 150 nautičkih milja južnije od matične luke Moroni. I kada se gotovo nakon 9 dana od njihova nestanka službeno oglasilo prestanak potrage za istima (SAR), te kad im je rodbina već pomišljala i na najgore, sudbina je htjela da su ih ugledali s tankera «Champion Pacific».
Naime, teoretske pretpostavke su, da nakon toliko vremena na otvorenom moru više nemate nikakovih šansi za preživljavanje. Odustajanje od potrage u pravilu je uvijek bolno i traumatično čak i za same spasioce. Možemo samo zamišljati da je izgubljenima u 6-metarskom brodiću, s vanbrodskim motorom, kada su ostali bez goriva, ova avantura potrajala zapravo čitavu vječnost.
No srećom, s grdosije koji je iz Indonezije plovila za luku Dar El Salam u Tanzaniji, pomno su čitavi tjedan pratili obavijesti MRCC s otoka Renunion. Ta služba je naime koordinirala akciju traganja i spašavanja za dvojcem nestalih. U malenom plastičnom čamcu njima je uskoro ponestalo vode i hrane. Ono malo kišnice skupljali su iz tzv. santina (samo dno čamca), dakako posve prljave i masne tekućine. Ali kad ste u pogibelji bolje je i to nego dehidrirati. Uz to hranili su se sirovom ribom što su je prethodno bili ulovili. Treba naglasiti da se radi o tropskom pojasu, gdje sunce nemilosrdno peče.
Kada su već izgubili svaku nadu da će ih netko na nepreglednoj morskoj pučini primjetiti, onako iznemogle ugledaše eto pomorci s ovog tankera za prijevoz kemikalija. Prvi časnik palube koji se tada nalazio u službi, Crnogorac Zoran Nikolić pojačano je osmatrao horizont obzirom da čak i na ovolikim morskim prostranstvima operiraju gusari. Zamjetivši ih na popriličnoj udaljenosti u prvi mah se posumnjalo da se odista radi o gusarima. O svom zapažanju hitro je obavijestio zapovjednika broda Zadranina kapetana Stjepana Ivanova.
Hrvatski zapovjednik s velikom dozom opreza, najprije je od Središnjice traganja i spašavanja zatražio detaljan opis i identifikaciju ribara – čak vrstu i boju njihove odjeće, e kako bi otklonio svaku mogućnost iznenađenja ako bi se doista radilo o naoružanim gusarima. Kada se nakon provjere ispostavilo da su to ipak posve iscrpljeni ribari, nakon manevra, konačno su izvučeni na brod spasitelja. Najprije im je dakako data suha odjeća, te su nakon toga obilato nahranjeni i počašćeni.
Njihov mali brodić podignut je na palubu tankera – koji je promjenivši dotadašnji kurs, okrenuo u smjeru luke Moroni kako bi spašene ribare egzotičnih imena HASANI OHWA i AHMEDI DJOAMOI iskrcali čim bliže obale njihova otoka. Tijekom plovidbe brodić im je pregledan, te kako nisu nađena veća oštećenja, dopunili su im rezervoar s gorivom te dodatno i s dvije kutije mineralne vode i cigaretama. Približivši se nakon nekoliko sati vožnje njihovu matičnom otoku na 4 milje od obale, sretne brodolomce preuzele su lučke vlasti i presretna rodbina, a čamac im je potom sigurno spušten u more. Ovim činom sretno je okončana nevjerojatna akcija spašavanja dvojice domorodaca s Komorskog otočja. Dok se «Champion Pacific» polagano okretao kako bi zauzeo novi kurs prema odredišnoj luci, oni iz brodića i s obale još su im dugo, dugo mahali u znak zahvalnosti.
“Postupili smo onako ako nam nalaže ljudska i moralna savjest te dakako i profesionalna dužnost. Sretni smo zbog dvaju spašenih života, te neizmjerne radosti njihovih sumještana kada smo ih doveli žive i zdrave” – zaključio je skromno kapetan Ivanov.
Uza sve čestitke cjelokupnoj posadi tankera, ipak su iskustvo i vještina zadarskoga kapetana duge plovidbe Stjepana Ivanova najviše doprinjeli sretnom okončanju čitave spasilačke akcije. Stoga zaključimo, isti bi posve zasluženo mogao konkurirati i naći se među ovogodišnjim kandidatima za trofej «Plave vrpce Vjesnika» za pothvate na moru.
