ZAGREB – Ivan Primorac je prvi tjelesni čuvar prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, a danas je umirovljeni pukovnik 1. hrvatskog gardijskog zdruga, negdašnji visoki dužnosnik Ureda za nacionalnu sigurnost govori o vremenima kada je štitio Tuđmana.
“Bilo je to izuzetno opasno vrijeme”, kaže Primorac, pa je već tada postojala velika mogućnost da se ugrozi život predsjednika. Jedna od prvih stigla je preko Željka Ražnatovića Arkana, koji je s ove strane granice imao široku mrežu suradnika, s kojima je rado kockao u Zagrebu, u koji je često dolazio.
Naime, iz najpouzdanijeg kruga ljudi u svibnju 1990. Primorac je dobio informaciju da muškarac pod nadimkom Akrap planira ubiti Tuđmana. “Tada smo kolega i ja aktivirali sve naše kontakte i uz pomoć jednog Crnogorca s jakim vezama među mafijom zapravo utvrdili da se radi o Arkanu, a ne Akrapu, i tada se klupko njegovih veza po Zagrebu počelo odmotavati. Shvativši da je u pitanju kriminalac s međunarodnom reputacijom, koji obavlja najprljavije poslove u službi plana Velike Srbije, procijenili smo da je izuzetno opasan i poduzeli smo sve da neutraliziramo i raščistimo tu situaciju”, kazao je.
“Znali smo koga hapsimo, čovjeka koji je planirao ubiti predsjednika”
“Rutinska redarstvena akcija iz prosinca 1990., kada je u Dvoru na Uni Arkan i uhićen, nije bila tako rutinska kako je tada plasirano u javnost”, kazao je Ivan Primorac za Večernji.
“Mi smo prilikom uhićenja te osobe apsolutno znali koga hapsimo, čovjeka koji je planirao ubiti predsjednika. Ta nas je spoznaja i vodila do Arkanova uhićenja, no, kao što je poznato, šest mjeseci poslije, pod nikad razjašnjenim okolnostima, pušten je na slobodu. Špekuliralo se da je netko za taj “posao” spremio milijun maraka u džep”, kazao je Primorac, kojemu je uspješno okončana akcija spašavanja života predsjednika donijela i Tuđmanovo povjerenje, a time i posao osobnog čuvara.
Obučavan je u vojnim kampovima u SAD-u, Izraelu, Njemačkoj i Francuskoj, poznavatelj borilačkih vještina: džiju-džicua, džuda i karatea. Školovan je na višoj školi za unutarnje poslove, diplomirao je na Fakultetu kriminalističkih znanosti, a završio je i cijeli niz tečajeva o djelatnostima osobnog čuvara te i onih iz područja tajnih službi. Do savršenstva je izvježban reagirati u situaciji napada na štićenu osobu.
“Tjelohranitelj je ujedno i čuvar predsjednikovih osobnih tajni. To ne piše ni u jednom priručniku: tu diskreciju moraš nositi u sebi. Kako sam te tajne čuvao nekad, tako ću ih čuvati i danas”, kazao je.
Bio je prvi tjelesni čuvar predsjednika Franje Tuđmana, a poslije je postao voditelj službe predsjednikova osiguranja. Istu funkciju obnaša i nakon smrti Franje Tuđmana, za drugog hrvatskog predsjednika, Stjepana Mesića.
