ZADAR – Grad bez svoje gradske kavane nije grad, tvrdili su mnogi prije nešto više od pet godina. Danas smo svjesni žalosne stvarnosti da je Zadar jedini od većih hrvatskih gradova koji nema svoju gradsku kavanu, jer imaju je Zagreb, Dubrovnik, Split te mnogi drugi. Prostor u koji je desetljećima zalazila građanska populacija grada Zadra više ne postoji.
U prostore nekadašnje kavane uselile su se nekakve skupe krpe i krpice, koje ne znamo tko kupuje, te jedan, nazovimo ga “elitni”, ugostiteljski objekt. S obzirom da se u gradu u posljednje vrijeme sve tretira kao “elitno”, od skupih stanova, gradskih kvartova pa sve do raznoraznih trgovina, dolazimo do zaključka da je to sve zapravo isto i ni po čemu posebno.
U svakom slučaju, prema svemu sudeći, skupi najam negdašnje kavane više nije problem te tako prostori ubačeni u njeno nekadašnje okrilje opstaju i dalje i nitko ništa ne može jer su u privatnom vlasništvu.
Posljednji, modernizirani oblik kavane zatvoren je negdje u ljeto 2004. godine. Od tada je Zadar jedini od većih gradova koji nema svoju kavanu, svoje kulturno obilježje koje slobodno možemo izjednačiti s prostorima poput Sv. Donata, Kalelarge itd., jer su sve to prostori od kulturnog i povijesnog značenja za grad Zadar te samim time i naš sve napredoniji turizam. Za one manje upućene, kultna kavana Central sagrađena je na temeljima ruševnog samostana Sv. Katarine 1891. godine.
Kao i sama Kalelarga u kojoj se nalazila bila je više od samog imena i prostora, bila je kultni prostor i jedan od simbola grada koji budi sjećanja na lijepe trenutke i događanja na tom mjestu druženja, zabave i razonode. Danas se pitamo kako je moguće da je Grad dopustio, pa makar prostor i bio u privatnom vlasništvu da pojedinci unište kulturnu baštinu ovoga grada?
Nije li trebalo nešto poduzeti, učiniti, donijeti kakav propis, uredbu, zakon ili što slično čime bi se sačuvala spomenička vrijednost kavane, s obzirom da znamo da se mnogi stari objekti, bez obzira na privatno vlasništvo ne smiju dirati bez odobrenja brojnih institucija?
No Grad se odrekao svoje uloge u očuvanju kulturne baštine Zadra jer taj prostor, kako kažu, nije gradski te stoga nemaju ingerencije uredovati oko njegove namjene, kao što je primjerice svojevremeno učinio s prostorima na Narodnom trgu, nadomak bivše kavane.
Tada je određeno što će se prodavati u kojem od navedenih prostora te se zakupcima i vlasnicima propisao rok za prenamjenu. Umjesto nekadašnje turističke agencije, trgovine elektrouređaja osvanuli su bezlična slastičarnica, optika s “ekskluzivnim” markama naočala te trgovina “ekskluzivnom” garderobom, a naš stari “Peko” ostao je bok uz bok svoj toj ekskluzivi.
Toliko o čvrstoj odluci Grada da od centra Poluotoka napravi svjetski trg i glavnu ulicu. Umjesto blještavih izloga dobili smo većinu dosadnih trgovina, među kojima su prostori “banka na banci” nasred Kalelarge još i “melem” za oči. Pravi velegrad.
Prema svemu sudeći jednom takvom velegradu ne treba gradska kavana, jer zašto bismo mi bili kao drugi veći gradovi i imali sve što i oni. Mi smo Zadar, top turistička destinacija i bez kavane. Tko zna, možda bismo to bili i bez mnogih drugih prostora, recimo, Sv. Donata.
Crkva ko crkva. Možda bi i tu kome palo na pamet otvorit kakav restoran, vjerojatno “elitni” restoran. Neki su nam u zamjenu za našu kavanu htjeli “podvaliti” ugostiteljski objekt Lovre, no svima je jasno da on to nije niti je ikada mogao postati i zamijeniti sve one godine, desetljeća kavane Central.
Što još reći osim toga da do postojanja gradske kavane nikome u Gradu nije stalo, osim šačici zaljubljenika u onaj naš pravi, stari Zadar grad. Prema svemu sudeći, citirajući jednu kolegicu, ugostiteljski objekti tipa gradske kavane očito su potrebni samo pravim gradovima. No što je onda Zadar?
