Dr. sc. Davor Vidas, 49-godišnji stručnjak za međunarodno pravo, direktor je odjela za pomorstvo i pravo mora u Institutu Fridtjof Nansen u Oslu. Živi u Norveškoj te je nepoznat široj javnosti, no stručnjacima jest jer je i član Međunarodnog savjeta instituta za pravo mora sveučilišta Berkeley u SAD-u.
Malo je poznato da se s njime konzultirao i predsjednik Stjepan Mesić. Vidas pripada većini hrvatskih stručnjaka koji upozoravaju da arbitražni sporazum u tom obliku RH ne treba potpisati “jer je dovodi u neravnopravan položaj”. Inzistiraju da je “popis arbitara koje bi sastavila Europska komisija, Barroso ili Oli Rehn irelevantan”.
– Međunarodno pravo vrlo je jasno kada je riječ o utvrđivanju popisa arbitara za granične sporove – države nominiraju kandidate, a ne komisije ili druga tehnička ili politička tijela – kaže Vidas. I time ruši opće mišljenje da u sporazumu piše da popis arbitara sastavlja EK.
Pogreška mijenja sve
Naprotiv, naša je strana, pri prijevodu dokumenta Sporazuma učinila krupnu i neoprostivu pogrešku – u originalu dokumenta, na engleskom, u dijelu u kojemu se govori o ulozi Europske komisije, piše da ona “establish the list”, dakle “utvrđuje listu”. Naši su, u hrvatskoj verziji teksta taj dio preveli: “EK sastavlja listu”.
To bi na engleskom bilo “compose the list”, a ne “establish”. Nekom činovniku u Vladi ta razlika u prijevodu ne bi značila ništa, no stručnjaku poput Vidasa iz temelja mijenja tumačenje sporazuma.
To iz originala “da EK utvrđuje listu” slagalo bi se s njegovim tumačenjem odredaba međunarodnog prava. Naime, “U članku 2. sporazuma piše da predstavnici EK ‘utvrđuju’ popis kandidata za arbitre, ali ne piše tko ih nominira za taj popis. Nominirati ih ne može EK. Koja bi to uprava EK-a bila mjerodavna za bavljenje pitanjima razgraničenja među državama, i to na kopnu i na moru?! Riječ je o tome da su pitanja razgraničenja u sferi suverenosti pojedinih država.
Stoga samo države mogu nominirati kandidate za arbitre, dok Komisija može pomoći na tehnički način ujedinjujući na zajednički popis tako nominirane arbitre i osiguravajući povjerljivost informacije o tome koja ih je država nominirala.
To je važno u slučaju da na konačni izbor trojice arbitara, ne slože li se dvije države, bude pozvan predsjednik Međunarodnog suda u Haagu”, kaže Vidas. Predsjednici Vlade savjetuje da prije potpisivanja sporazuma dogovori da Hrvatska i Slovenija ravnopravno predlažu listu arbitara.
– Recimo, po njih sedam. Nakon toga, taj zajednički popis od 14 arbitara dolazi do EK. Ako se dvije države ne usuglase o arbitrima, a vjerojatno neće, tada EK popis od, recimo 14 kandidata šalje predsjedniku Međunarodnog suda za pravdu u Haag. On će, tada “sastaviti” konačnu listu arbitara – kaže Vidas. Objašnjava da RH treba tretirati “Rehnov popis kandidata”.
– Bez obzira na to kakvi bi popisi mogli neformalno kružiti ili ne, oni su zasad irelevantni već prema tekstu sporazuma. Naime, člankom 11. sporazuma određeno je da proceduralni rokovi počinju teći od dana potpisivanja hrvatskoga pristupnog ugovora za EU. Utvrđivanje popisa nominiranih arbitara podliježe proceduralnim rokovima pa je zato moguće govoriti o vjerodostojnom i službenom popisu tek za godinu-dvije. Do tada, kakvi god popisi kružili, mogu samo sadržavati liste želja – ali su pri tome relevantne samo one želje koje, kao izraz svoje suverenosti, ravnopravno izraze države u sporu – kaže stručnjak.
Neravnopravnost država
Bez obzira na “šlamperaj” nadležnih u prijevodu tako važnog dokumenta, Vidas želi objasniti zašto J. Kosor mora načelo ravnopravnosti usuglasiti sa Slovenijom prije potpisivanja.
– U ovom slučaju jedna je država članica EU, a druga nije i neće biti niti kad arbitražni postupak započne. Ne razjasni li se tumačenje članka arbitražnog sporazuma koji se odnosi na nominiranje kandidata za arbitre tako da ih nominiraju dvije države, a nakon čega EK “utvrđuje” cjelovit popis tek tako da tehnički ujedine nominacije obiju država, nema ravnopravnosti dviju država. A to je, po mojem mišljenju, ključna pretpostavka već i za paraf, potpis, a zatim i za ratifikaciju – navodi Vidas.
A ne učini li to naša premijerka, svakako će imati problema s ratifikacijom sporazuma u Saboru. Možda se ipak nije trebala političkom odlukom odreći usluga niza naših stručnjaka za međunarodno pravo…
