ZADAR – Ovogodišnji Dan bijelog štapa, koji slijepe osobe tradicionalno obilježavaju svake godine sredinom listopada, ovaj je put prošao u tišini. S obzirom da se već dugi niz godina ovaj dan u većini hrvatskih gradova označavao na različite načine, to što je ove godine protekao neprimjetno, još jednom potvrđuje zanemarenost ovih osoba od strane mjerodavnih s kojima se slijepi godinama bore za ostvarenje svojih prava.
Riječ je, naravno, o ispunjenju njihova radnog prava te osiguranja realnog mjesečnog dodatka za teški invaliditet, ili, kako se nekada nazivao, dohodak za tuđu pomoć i njegu. Upravo s ovim posljednjim zadarska Udruga slijepih već nekoliko godina bezuspješno vodi borbu pa niti nakon nekoliko prosvjeda, peticija i pisama upućenih Vladi RH, s druge strane još uvijek nema sluha. U cilju osiguranja pristojnog života, dostojnog svakog čovjeka, Marinko Vidaić, predsjednik zadarske Udruge slijepih, mukotrpno se bori kako bi se mjesečni iznos novčane pomoći konačno povećao. Sa svim njihovim problemima javnost je odavno upoznata, a kako doznajemo u razgovoru s Vidaićem, značajniji se pomaci ni do danas ne naziru.
– Posljednje što smo imali u planu je još jedan prosvjed i to ovaj put nešto radikalniji – spremali smo se na štrajk glađu. Nakon što smo najavili taj prosvjed koji smo namjeravali održati u Zagrebu, u Hrvatskom savezu slijepih sazvana je sjednica na kojoj su nam dana nova obećanja. Naime, Dorica Nikolić, državna tajnica za socijalnu skrb, obećala je da će prijedlog o povećanju našeg mjesečnog dodatka biti upućen Vladi do 31. prosinca 2009. godine te da će do kraja lipnja iduće godine biti konačno usvojen, kazao je Vidaić, napomenuvši da slijepi ni do tada ne namjeravaju mirno čekati, jer pratit će poteze odgovornih, a ako utvrde da se po ovom pitanju ništa ne događa, ostvarit će svoj naum.
Prijedlog za štrajk glađu dalo je povjerenstvo Hrvatskog saveza slijepih, čiji je i Vidaić član, a izvršni odbor Saveza ga je prihvatio.
Dodatak 300 eura
Podsjetimo, naime, kako civilne slijepe osobe, koje nisu u radnom odnosu i koje nikada nisu radile, sada mjesečno primaju 500 kuna, a one koje rade primaju doplatak od 350 kuna, dok 1.003 kune dobivaju osobe koje su pravo na doplatak za sljepoću ostvarile prije 1999. godine i bile u radnom odnosu. S obzirom da je evidentno da je slijepoj osobi mjesečno potrebno minimalno 4.900 kuna samo za tuđu pomoć i njegu, iznos koji oni primaju je sramotan, a Vidaić naglašava kako bi se slijepi, unatoč spomenutom iznosu koji bi im bio dostatan, zadovoljili i s mjesečnim dodatkom od 300 eura.
– Do sada smo Vladi slali različite prijedloge, poput austrijskog modela, koji nam se činio najsličniji hrvatskim uvjetima i do sada ništa nije napravljeno. Da stvar bude gora, nikada nismo dobili decidirani odgovor na naše zahtjeve, osim pustih obećanja bivšeg premijera Sanadera i današnje premijerke Jadranke Kosor. Na posljednjoj su nas sjednici svi podržali pa je tako i ministar obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Tomislav Ivić naglasio kako su naši zahtjevi veoma realni. No, razumijevanje i obećanja nam više ništa ne znače, želimo ih vidjeti na djelu, kazao je Vidaić, naglasivši da se sve ono što traže svodi na to na država odradi svoj dio posla te da ljudima da ono što im pripada.
Pa iako ni iznos koji traže nije dostatan za sve njihove potrebe, Vidaić navodi da su ipak u svojim zahtjevima imali razumijevanja za kriznu situaciju u kojoj se država nalazi.
– U Zadru je za slijepe zaista dosta toga napravljeno i iznimno smo zahvalni Gradu Zadru i Zadarskoj županiji i drugima. Trenutačno smo u pregovorima s općinama u cilju da zajednički pomognemo slijepima na drugim područjima županije koji žive od socijalne pomoći, tim više jer možda tek desetak posto naših članova nisu socijalni slučajevi, istaknuo je predsjednik, pojasnivši da zakonsko pravo na dodatak na teški invaliditet imaju sve slijepe osobe kojima je vid 0,05, a na zadarskom je području oko 260 takvih osoba.
