ZADAR – Josipa Tomas iz Betine na otoku Murteru treća je časnica palube na brodu Zadar koji prometuje na liniji Zadar – Ancona. Veliki trajekt kojeg često možemo vidjetu privezanog kod “Carine” njen je dom po dva mjeseca u komadu.
Srednju školu za nautičare završila je u Šibeniku. Ima 25 godina, a na riječkom pomorskom fakultetu završila je višu školu.
– Nakon toga odmah sam poslala molbu na Jadroliniju i na neke kompanije, cruisere… Iz Jadrolinije sam dobila obavijest da sam primljena i odmah sam na to pristala, blizu sam kući i to mi je odmah odgovaralo.
Trinaest mjeseci kadeture odradila je na brodu Ivan pl. Zajc. U dvanaestom mjesecu ukrcala se na Zadar. Gvardija trećeg časnika palube na brodu je od 8 do 12 i od 20 do ponoć. To uključuje navigaciju na mostu, brodsku stražu…
– Kao treći časnik zadužena sam i za sredstva za spašavanje, ukrcaj i iskrcaj posade, papirologiju na mostu, vođenje brodskog dnevnika, vježbe… Od malena sam vezana uz brodove, uvijek su me privlačili. Od djetinjstva volim jedrenje, s tatom smo često odlazili na regate, i kroz cijelu srednju školu. Zbog te ljubavi odabrala sam put i posao kojim se bavim. Jedva sam čekala doći na brod i početi raditi, priča Josipa čiji roditelji i dvije sestre žive na Murteru.
– Dida s mamine strane bio je pomorac i navigao je isto na Jadroliniji, tadašnjoj Jugoliniji. Moji doma nisu baš bili oduševljeni mojim izborom. Mama se najviše protivila. Kad sam upisivala srednju školu bilo je trke po hodnicima. Mama je htjela da upišem PTT promet jer je to prometna škola u kojoj je i nautika, u istoj su zgradi. Ipak je naravno bila presudna moja odluka, obitelj je to na kraju prihvatila i sad su jako ponosni.
Ima li još hrvatskih časnica na brodovima upitali smo zapovjednika broda, Zorana Ružića.
– Ima ih, ali su rijetke. Na jednom stranom brodu je časnica Vera Zec, a samnom je davno, prije dvadesetak godina na kadeturi na brodu Dalmacija bila jedna cura, Silvana Franković. Ona u to vrijeme nije mogla biti ukrcana kao kadetkinja nego kao servirka. Zapovjednik je dozvolio da radi kao servirka, a kasnije je dolazila na most. Imala je puno volje i ljubavi za posao, baš kao i moja časnica Josipa. Brod je sam po sebi specifična sredina, a Josipa je treća časnica pa je to ljudima jako zanimljivo.
– Putnici su uglavnom iznenađeni i drago im je kad me vide. Baš je nedavno sa nama putovala jedna cura sa Raba, sad je na prvoj godini Pomorskog fakulteta i sve ju je zanimalo o poslu. Sada dosta mladih cura ide u tom smjeru, no prije nije bilo tako. Kad sam ja počinjala to je bilo baš probijanje leda. Na brodu Dubrovnik je Tea Mavrić, također treći časnik, ona je počela raditi par mjeseci prije mene. Ja sam bila kadet ali još uvijek nisam bila sigurna da ću upasti jer na ovom brodu nikad nije bila žena na toj poziciji. Sad je to normalno i među posadom, stvarno nemam nikakvih problema.
