LONDON – ‘Europska unija je (barem legenda tako kaže) embrij superdržave koja pokušava upravljati do u detalje našim životima. Ali, evo me u Hrvatskoj, zemlji koja bi se sljedeća trebala pridružiti EU-u i slušam novinare s područja cijelog Balkana kako govore o slobodi medija ili, bolje rečeno, represiji nad medijima’, piše Peter Preston.
‘Bolje je bilo u Tuđmanovo vrijeme’, kaže ogorčeno jedan istraživački novinar iz Zagreba, ‘tada je on u svom vlasništvu imao sudstvo, pa ga nije bilo briga što pišeš; sad su suci neovisni, pa te političari moraju zaustaviti prije nego progovoriš o bilo čemu zanimljivom’.
Preston piše kako ovdje televizijski voditelji ostaju bez posla jer su istraživali što nisu smjeli, dopisnike se udaljuje jer su preduboko zavirili u priču, redakcije se prvo rješavaju onih koji misle svojom glavom, a ima tu i nasilja, zastrašivanja, prijetnji, pa čak i ubojstava.
Tekst navodi da je brutalno baviti se u današnje vrijeme novinarstvom na Balkanu, dok Europa sramežljivo gleda takvu situaciju tek sa strane. U Sloveniji, Bugarskoj i Rumunjskoj neke se vrlo čudne stvari događaju. I, kao što je u Hrvatskoj poznato iz primjera Ive Pukanića od prije 10 mjeseci, možeš dobiti metak na kućnom pragu.
Američka nevladina organizacija Freedom House, koja prati razvoj demokracije, u posljednjem je poretku zemalja označila Bugarsku i Rumunjsku kao ‘djelomično slobodne’ smjestivši ih na 76. i 94. mjesto na ljestvici. Hrvatska je kliznula na 81. mjesto, a na vrhu lige djelomično slobodnih je Berlusconijeva Italija (na broju 65).
Apsurdnim smatra da bi se balkanske države morale ugledati u Italiju, u kojoj Berlusconi kontrolira šest od sedam televizijskih kanala. Preston zaključuje da EU, unatoč obećanjima i raznim studijama o pluralizmu u medijima, ne poduzima ništa kad su u pitanju stvarne slobode medija.
