ZAGREB – Obavezno navođenje zemlje porijekla na deklaraciji svakog proizvoda, izmjenama o kojima Sabor treba glasati tijekom nastavka sjednice, ponovno je vraćeno u Zakon o zaštiti potrošača, kao i obaveza trgovca da, po izboru kupca, neispravan proizvod zamijeni drugim, popravi ga, ili pak potrošaču vrati novac.
U prvotnom prijedlogu izmjena zakona Ministarstvo gospodarstva kao predlagač izbacilo je zemlju porijekla, odnosno oznaku ‘made in’, opravdavajući to zahtjevom EU-a, u kojoj smatraju da se takvom oznakom ograničava promet roba i usluga, i otkriva gdje određeni proizvođač ima svoju proizvodnju, piše Novi list
Planiralo se, tako, na deklaraciji proizvoda naznačiti samo sjedište proizvođača, što znači da bi potrošači bili zakinuti za informaciju o tome gdje je proizvod uistinu proizveden. Igračka proizvedena u Kini tako bi, primjerice, mogla biti talijanska, ukoliko proizvođač ima sjedište u Rimu, a rumunjski bi mobitel bio finski ukoliko tvrtka koja ga proizvodi sjedište ima u Helsinkiju.
To je, nakon protesta potrošačkih udruga i medijskih napisa, ipak promijenjeno, pa zemlja porijekla ostaje sastavni dio deklaracije.
Također, u zakonu ostaje i pravo potrošača da, u slučaju kupljenog neispravnog proizvoda, pa tako i onog pod garancijom, od trgovca traži, po vlastitoj želji, zamjenu neispravnog proizvoda novim, njegov popravak ili pak povrat novca odnosno snižavanje cijene. Isto se odnosi i na odgovornost trgovca za obavljenu uslugu.
Kupac koji se odluči na popravak proizvoda, ima pravo i na naknadu štete za vrijeme tijekom kojeg će biti lišen kupljenog proizvoda. Kako je, podsjetimo, prvotno u izmjenama zakona bilo definirano, potrošač nije imao pravo izbora, već se navodilo kako trgovac ima dužnost, redom, proizvod popraviti, zamijeniti novim ili kupcu vratiti plaćeni iznos.
U Hrvatskoj udruzi za zaštitu potrošača kažu da zakonskim izmjenama, međutim, nije još uvijek prihvaćeno pedesetak njihovih prijedloga. Među njima su na primjer, nužnost isticanja maloprodajne cijene na svakom proizvodu, određivanje ‘razumnog roka’ za popravak neispravnog proizvoda s važećim jamstvom na najviše 15 dana te naplata javnih usluga samo prema stvarnoj potrošnji, kao i zahtjev da se u javne usluge uključe i usluge javne i kabelske televizije, javnih parkirališta i garaža, upravljanje zgradama te usluge banaka i osiguravajućih društava.
