Najstarije zadarsko amatersko društvo, Hrvatsko pjevačko glazbeno društvo Zoranić krajem studenog je u HKK Zadar povodom stote obljetnice postojanja i djelovanja održalo svoj četvrti koncert. Proslava velikog jubileja odvijala se tijekom cijele godine što je koincidiralo sa proslavom 500. obljetnice rođenja Petra Zoranića.
O velikom jubileju, amaterizmu danas i ljubavi prema glazbi, razgovarali smo s predsjednicom HGPD Zoranić Davorka Mezić
Hrvatsko glazbeno pjevačko društvo Zoranić ove godine slavi stogodišnjicu svoga postojanja. Recite nam o dugoj tradiciji i značaju Društva, koji je ove godine nagrađen Grbom Grada Zadra.
Da, dobili smo Grba grada Zadra, ali smo dobili i Nagradu Zadarske županije ove godine. To je naravno vezano uz stotu obljetnicu koje društvo Zoranić slavi, ali i uz sve rezultate koje postiže.
Sto godina svakako nije malo u životu jednog amaterskog društva. Ima starijih u Hrvatskoj, ali ne puno. Tako da je to uistinu velika obljetnica, i mi smo se trudili da je obilježimo na što ljepši način, i da je svakako podijelimo s našim sugrađanima.
Zoranić je osnovan 1908 godine, međutim postojao je i prije. 1885. je u Zadru osnovano Društvo Sokol sa više sekcija. Jedna od tih sekcija je bila pjevačka, a bila je i, recimo, veslačka sekcija iz koje se izdvojio Veslački klub Jadran.
Kako je ta pjevačka sekcija bila sve brojnija i brojnija, i sve više nastupa se od nje tražilo, odlučeno je da se ona izdvoji iz Sokola i osnuje kao samostalno društvo. Tada se slavilo 400-ta godišnjica Petra Zoranića, autora prvog hrvatskog romana, pa je po njemu društvo onda dobilo ime.
Sto godina poslije, društvo je vrlo aktivno.
Ta aktivnost danas se uopće ne može usporediti s aktivnosti od prije sto godina, pa ni od prije pedeset godina. Ne treba zaboraviti da je Zoranić u cijelosti amatersko društvo, i nismo plaćeni ni za što. Mi dolazimo na probe i vježbamo zbog naše ljubavi prema pjesmi, prema druženju. Nekada je to bilo puno drugačije.
Danas se ta vremena ne mogu pamtiti. Prije trideset godina nije postojalo sve ovo što danas imamo, ni kina, ni televizije, ni disko klubovi te su ljudi tražili načine kako se zabavljati pa je u tom periodu i Zoranić bio aktivniji nego što je danas. Imao je svoj orkestar, više zborova, dugo je imao aktivnu dramsku sekciju koju je godinama vodio profesor Šime Dunatov. Prije toga postojala je i plesna sekcija.
Danas je amaterizam postao nešto drugo. U njemu „preživljavaju” samo oni koji su stvarno zaljubljeni u pjesmu, tako da se Zoranić u posljednjih nekoliko desetljeća isključivo bavi pjevanjem, odnosno glazbom. Postoji mješoviti zbor, zatim klapa Petar Zoranić, dok je posljednjih tridesetak godina veliki broj klapa prošao kroz naše društvo. Jedna od njih je i klapa Zadranke, prva takva u Hrvatskoj, koje je djelovala više od deset godina u Zoraniću. I klapa Intrade je čak dva desetljeća isto tako bila sekcija Zoranića. Ove godine smo sa što više nastupa i koncerata pokušali dostojno obilježiti sto godina postojanja Petra Zoranića.
Po čemu je društvo najviše prepoznatljivo?
Svakako po svom pjevačkom zboru. To je oduvijek bila okosnica društva Zoranić, ono što je najprepoznatljivije u Zadru. Naš zbor krase mnogobrojni nastupi. Sve do nedavno nije bilo niti jednog imalo značajnijeg događaja u Zadru, a da zbor nije nastupao. Nekada smo uz župne i crkvene zborove bili jedini zbor u gradu. Danas je sve to malo drugačije, međutim, aktivnost ne posustaje. Mislim da u Zadru svatko zna za „Zoranića.
Koji su istaknutiji ljudi sudjelovali u radu društva?
Jako je puno istaknutih ljudi djelovalo u radu društva. Mislim da nikoga ne bi trebalo posebno isticati. Mogu samo reći da je naš istaknuti dirigent Antun Golički skoro trideset godina vodio zbor s puno uspjeha i vjerojatno dan danas njegovo je ime usko povezano sa imenom samog zbora.
Kako se postaje članom društva Petar Zoranić?
Trebate se javiti u prostorije društva. I ukoliko želite postati član ili zbora ili klape ide se na audiciju kod današnjeg dirigenta, profesora Jurice Šoše. Malo se zapjeva uz klavir, a on procjeni ima li dovoljno sluha i glasa te, ako se zadovolje njegovi kriteriji, može se postati članom društva Zoranić.
Da li su kriteriji strogi?
A slušajte, bez glasa i sluha se nikako ne može postati članom. A da li je strogo ili ne, to bi vam najbolje mogao predočiti naš dugogodišnji član Pavao Mendeš, koji sad već 57 godina pjeva u Petru Zoraniću.
Koliko dugo ste vi osobno uključeni u Zoranića?
Ja sam došla krajem 1973. godine. Najprije sam pjevala drugog soprana. Kasnije sam pjevala alt, a godinama glas posustaje pa sam sad tenor. Možda malo čudno, ali godinama muških tenora ponestaje u zborovima, tako da čak i žene popune njihova mjesta.
Inače ste novinarka. Imate li vremena za umjetnost uz sve ostale obaveze?
Ako čovjek voli i želi, onda se uvijek nađe vremena. Probe su uvijek uglavnom u večernjim satima. Svoj se posao može napraviti, osim naravno ako te uhvati dežurstvo, tada se mora izostati sa probe. Ukoliko se ide na putovanja, onda se pokuša namjestiti da se ne radi, odnosno zamijenimo se sa kolegama na poslu. Mislim da u svakom poslu, ako se nešto želi, onda se i može. Mislim da se sve to može sklopiti zajedno.
Danas je situacija takva da ljudi manje izražavaju svoje potencijalne umjetničke strane, upravo radi posla i nedostatka vremena. Kako bi to prokomentirali?
Možda ne na ovakav amaterski način. Danas kad ljudi vide da imaju kreativne i umjetničke sposobnosti onda to danas ide u drugome smjeru, obično to pokušaju komercijalizirati. Problem je što amaterizam nestaje zbog današnje situacije i što se nažalost puno toga mjeri kroz novac i komercijalizaciju. Nestaju ta vremena u kojima je amaterizam cvjetao. Međutim, to je nekako i logično. Kad pogledate u kakvim vremenima živimo, što je ljudima zanimljivo i važno, onda stvarno nije čudno. Ali ipak još uvijek postoje amateri. Mi nismo jedini amateri u Zadru, još uvijek postojimo i živimo. Do kada, to ćemo vidjeti.
Ususret Božiću bliži se i vaš tradicionalni božićni koncert.
Mislim da ove godine tog božićnog koncerta neće biti, što mislim da je velika šteta. Taj koncert održavao se godinama. Upravo je Zoranić i počeo s tim koncertom i uvijek je sudjelovao. Tako je bilo i prošle godine u katedrali. Ponavljam, ove nam se godine nitko nije javio, a mi više nismo organizatori. Nemamo ni snage ni mogućnosti. Prošle godine smo se jako iscrpili. Održali smo četiri koncerta, zadnji je bio za Dan grada. Imamo namjeru uskoro i tiskati monografiju i izdati cd za stotu obljetnicu našega društva. Mi ćemo pjevati u okviru manifestacije „Advent u Zadru” u nedjelju, 21. prosinca na Narodnom trgu u 11 sati. Dva dana prije toga ćemo pjevati u Novigradu. 22. prosinca ćemo imati svečanu skupštinu s kojom ćemo mi završiti ovu našu obljetničku godinu.
