ŽEGAR – Škola u Žegaru, izgrađena netom prije rata za oko 450 učenika, obnovljena je 2005. godine kao područna škola Osnovne škole Obrovac i ove školske godine radi samo s jednim učenikom. Upitno je, zbog toga, hoće li škola staviti ključ u bravu, jer srpski povratnici s tog područja djecu radije šalju u školu u dvadesetak kilometara udaljeni Obrovac.
Obnavljanje škole iniciralo je Srpsko kulturno društvo "Prosvjeta", a obnovu je omogućila japanska vlada donacijom od 40-ak tisuća eura. Osim obnove jedne učionice, japanska je vlada omogućila kupnju školskog namještaja i opreme. Tadašnji japanski veleposlanik u Hrvatskoj Kanade Ikeda posjetio je školu početkom ožujka 2005. godine, kada je u obnovljenom razredu počela nastava od prvog do četvrtog razreda za šestero djece.
U ovu je školsku godinu u Žegaru upisano dvoje djece, a dva tjedna nakon početka nastave jedno su dijete iz Bilišana roditelji prebacili u Obrovac. Sad učiteljica Janja Macura, koja je u školi radila i prije rata, nastavu održava samo za svoga desetogodišnjeg unuka Miloša, koji se u četvrti razred upisao nakon prošloljetnog povratka njegovih roditelja u Hrvatsku.
– Roditelji drugog dječaka procijenili su da je za socijalizaciju i bolje obrazovanje njihova djeteta bolja sredina Obrovac i oni imaju pravo na to. Međutim, iz iskustva mogu reći da su za djecu povratnike koja dolaze iz Srbije, mijenjaju školski sustav i s ekavice prelaze na ijekavicu, idealni upravo razredi s malo djece, gdje im se učitelj može posvetiti i intenzivnije s njima raditi nego u Obrovcu, gdje u razredima ima tridesetak učenika, kaže učiteljica Janja, koja trenutačno živi u Karinu, zajedno sa sinom i njegovom obitelji.
Njihova kuća u Krupi, mjestu koje također gravitira školi u Žegaru, nije obnovljena, ali su oni prijavljeni u Krupi, pa ne vidi ništa sporno što njezin unuk svakog dana dolazi s njom iz Karina na nastavu u Žegar. – Pa, nije mi dosadno, stalno nešto pišem i čitam, a preko odmora se igram loptom u dvorištu, kaže četvrtaš Miloš, koji tvrdi da mu nije teško biti samom u školi te da baka nije stroga, ali ni popustljiva učiteljica. Iako Miloš iz četverogodišnje područne škole odlazi za mjesec dana, već sada je gotovo sigurno da će roditelji nekoliko prvašića iz Bilišana i Krupe odlučiti da njihova djeca idu u Obrovac.
Ravnatelj Osnovne škole Obrovac Željko Modrić kaže kako roditelji na to imaju pravo, ali ako djecu vode izvan takozvanog upisnog područja, da im škola u koju šalju djecu nije dužna djeci osigurati prijevoz. Ni on nije siguran hoće li prvašići na jesen ostaviti otvorena vrata škole u Žegaru kojoj gravitiraju obrovačka naselja Žegar, Nadvoda, Bogatnik, Krupa, Golubić i Bilišane.
– Nikada ne znamo s kojim ćemo brojem učenika početi školsku godinu. Imamo svako ljeto nekih najava da će se još poneka obitelj povratnika vratiti na to područje, ali to ne možemo uzeti sa sigurnošću. Mlade obitelji se često planiraju vratiti u ta sela, ali i brzo odustaju jer je teško naći zaposlenje. Istodobno, ako se škola u Žegaru zatvori iduće školske godine, teško će je biti ponovno otvoriti, odnosno promijeniti stav kod roditelja koji ne žele da im dijete ide samo u školu, kaže ravnatelj Modrić.
