Čaj se smatra, ako je vjerovati starim pisanim kineskim izvorima, napitkom starim oko pet tisuća godina, a prema legendi, slučajno ga je otkrio kineski car Shen Nong kada mu je suho lišće bilja upalo u vruću vodu. U Europi i Americi čaj je postao popularan tek u 17. stoljeću, a od tada pa sve do danas omiljeno je piće mnogih. U našim se krajevima čaj konzumira najčešće tijekom zimskih mjeseci. Možda upravo zato što čaj, baš kao voće i povrće, sadrži vrlo značajne količine tvari s antioksidativnim djelovanjem. Predstavnici antioksidanata u čajevima su flavonoidi, koji prije svega pozitivno djeluju na funkcioniranje srca, ali i sprečavaju razvoj pojedinih vrsta raka.
Naime, mnogo je studija dokazalo da pijenje čaja, i crnog i zelenog, može zaštititi od nekih oboljenja srca. Jedna je studija tijekom tri i pol godine pratila pacijente s dijagnosticiranim srčanim oboljenjima. Dokazano je da je stopa smrtnosti bila 44 posto manja kod pacijenata koji su konzumirali više od 14 šalica čaja tjedno, nego kod onih koji uopće nisu pili čaj.
U mnogim istraživanjima uspoređivana je antioksidativna aktivnost pojedinih tvari u čaju i onih u voću i povrću. Jedna od njih pokazuje da konzumiranje tri šalice čaja na dan ima otprilike jednaku 'antioksidativnu vrijednost' kao i šest jabuka.
Po kineskom mišljenju, čaj ima najmanje 20 dobrih svojstava, između ostalog, ''oslobađa mozak', čisti krv, sprečava teške snove, bistri vid, poboljšava pamćenje,uklanja tugu…. U svakom slučaju, šalica čaja zna biti pravo zadovoljstvo.
Naime, listići čaja su bez soli, sadrže malo bjelančevina i vrlo malo ugljikohidrata, pa ovaj napitak iznimno osvježava. Od vitamina ima najviše vitamina C, osobito u zelenom čaju, te vitamina B-1 i B-2.
Čaj sam po sebi gotovo da nema nikakvu energetsku vrijednost, naravno, ako mu ne dodate neki zaslađivač. No nutritivna vrijednost čajeva je bogata, a osobito se povećava ako mu dodate par kapi mlijeka.
Nije sporno da čaj djeluje preventivno na infekcije virusom i bakterijama, odnosno protiv prehlada. Za razliku od crnog čaja, zeleni čaj u većoj mjeri sadrži vitamine (C i A), koji se kod crnog čaja zbog fermentacije i veće količine tanina u velikoj mjeri gube. No crni čaj može izliječiti i crijevna oboljenja.
Zeleni čaj često se upotrebljava kao kozmetičko sredstvo ili pak kao farmaceutski pripravak. Visoki udio antioksidansa u zelenom čaju, uključujući vitamine E i C, zasigurno usporava procese starenja kože. Redovito konzumiranje zelenog čaja može pomoći pri skidanju suvišnih kilograma ubrzavanjem metabolizma, a time i lakšim sagorijevanjem viška kalorija. Naime, potrošnja kalorija veća je kod osoba koje piju zeleni čaj. Čaj nadoknađuje minerale i tekućinu izgubljenu znojenjem, pa ga se preporučuje piti i tijekom vrućih dana, a ne samo zimi.
Osim zelenog i crnog, od čajevca nastaju još bijeli i oolong, a od čajeva koji ne dolaze od čajevca postoje rooibos, biljni i voćni. Bijeli čaj ima najmanje kofeina i najviše antioksidativnih svojstava.
Manje poznat ali ne i manje djelotvoran je roobios. Ovaj čaj nastaje od biljke rooibos (vrsta Aspalathus linearis) koja raste jedino na sušnoj visoravni 'Crveni čaj' i 'Crveni grm', u Južnoafričkoj Republici, na području 250 kilometara udaljenom od Cape Towna.
Vrlo je djelotvoran kod mnogih tegoba. Magnezij u ovom čaju ima ulogu u očuvanju zdravlja živčanog sustava i djeluje umirujuće. Rooibos je bogat željezom, a u svojoj domovini, Južnoj Africi, oduvijek se upotrebljavao i kao lijek kod raznih želučanih i probavnih tegoba (poput čira, žgaravice, mučnine, crijevnih upala). Za razliku od čajeva sličnog djelovanja, kamilice, pelina ili stolisnika, daleko je boljeg okusa jer ne sadrži gorke tvari.
Osim rooibosa, tu su i biljni i voćni čajevi koji se kod nas najviše konzumiraju. Rade se od svježeg ili sušenog cvijeća, lišća, sjemenki, korijenja i raznovrsnog voća, poput čaja od lipe, mentola, kamilice i drugih. Sadrže mnoga medicinska svojstva. Ne sadrže kofein i odlični su u borbi protiv prehlada, osobito ako ih zasladite medom i limunom.