FILIPINI – Filipini privlače znatno manje turista od Tajlanda, Malezije ili Indonezije. Ova 'nepopularnost' posljedica je konstantno nestabilne političke situacije, kao i činjenice da je većina otočja – neistražena.
Otočje u Tihom oceanu koje čini Republiku Filipine sastoji se od 7107 otoka, od kojih je oko 2000 nastanjeno, a čak 2500 nema ni ime. Na nastanjenim otocima živi čak 70 milijuna ljudi.
Godine 1521. Magellan je pronašao otočje i zauzeo ga za Španjolsku. Poginuo je upravo tamo, u sukobu s lokalnim plemenima čiji je pokušaj da otjeraju pridošlice propao te je otočje postalo španjolska kolonija, a ime je dobilo po španjolskom kralju Filipu II. U 19. stoljeću otočje su zauzeli Amerikanci, pa Japan, a potpunu neovisnost Filipini su dobili tek 1946. godine. No, neovisnost su platili kasnijim diktatorskim režimom.
Upravo zbog ovakve povijesti filipinska kultura je mješavina tradicije i stranih utjecaja, pa danas samo izolirana plemena održavaju svoju istinsku kulturu. O tome govori i činjenica da je 90% posto Filipinaca kršćanske vjeroispovijesti, što ih čini jedinom kršćanskom zemljom u Aziji.
Čak i tipična imena zvuče kao iz američke sapunice, a prezimena iz španjolske. Moji prijatelji Angel, Dennis i Rolito savršeni su primjeri.
Dvanaestmilijunska Manila, glavni grad Filipina, neobična je metropola s kontrastima kao što su limuzine, poslovni tornjevi i dizajnerski dućani u samom središtu, do beskućnika, straćara i potpunog siromaštva ulicu dalje. Nekoć najelegantniji grad Istoka potpuno je uništen nakon japanske okupacije i bitke za Manilu 1945. Najatraktivniji dio Manile jest ono što je ostalo od španjolske arhitekture – stari grad sa zidinama, samostanima i crkvama. Binodo je četvrt prepuna restorana, barova, topless-barova, javnih kuća i neizbježnih karaoke-barova, a na Roxas Bulevaru su smješteni noćni klubovi. Manila je poznata po vrlo burnom noćnom životu, a poslije ponoći ulice su pune čudnovatih ljudi. Od transvestita i prostitutki, do dosadno obučenih punašnih Amerikanaca u potrazi za 'akcijom'.
Dva dana i dvije noći je i više nego dovoljno za Manilu. Posebno kada treba još toliko toga vidjeti.
Nakon Manile krenuli smo na sjever otoka Luzona i posjetili Banaue, gdje se nalaze terase rižinih polja koja su nastala prije 2000 godina. Doslovno su izrezana u brdu kao stube i dosežu do 1500 metara nadmorske visine.
Nakon rižinih polja i istraživanja Luzona odletjeli smo na Cebu, veći otok u samom središtu Filipina, popularan medu turistima. Tu smo se odmorili nekoliko dana na pješčanoj plaži Moalboala, a onda krenuli dalje.
Boracay je najpopularnija turistička destinacija i s dobrim razlogom. Njegovu kilometrima dugu pješčanu plažu – white beach – National Geografic proglasio je jednom od deset najljepših na svijetu. Masaža kokosovim uljem na plaži koštat će vas 5 $, hoteli su relativno povoljni, a hrana u restoranima odlična.
Palawan – najzapadniji otok prilično je udaljen od ostalih otoka te je zbog toga i nerazvijen, pa ondje možete posjetiti ribarska sela na okolnim otočićima ili naselja u prašumi potpuno neiskvarena civilizacijom. U gradiću Rohas uzgajaju najfinije banane na svijetu, križane su žute i crvene banane.
Na otočju živi više od tisuću različitih vrsta ptica i životinja, a mi smo uspjeli vidjeti patuljaste bizone, krokodile i komodskog varana, najvećeg guštera na svijetu. Filipini su savršeni za istraživanje različitih otoka gdje niti jedan turist prije vas nije ostavio otiske u pijesku, za istraživanje prašuma, vulkana i ribarskih sela te robinzonski turizam. Također, izrazito bogato podmorje raj je za ronioce. Pa, ako ste pustolovnog duha i planirate za idući godišnji odletjeti u Aziju, umjesto na već toliko posjećeni Tajland, uputite se na Filipine.
