– Kapacitet planeta je 1,8 hektara po stanovniku, a mi u prosjeku trošimo 2,2 hektara, što znači da smo globalno u minusu od 0.4 hektara. Prosječni stanovnik SAD-a za svoj životni stil treba 10 hektara, odnosno pet ovakvih planeta, dok prosječni stanovnik EU svoje potrebe zadovoljava na 5 do 6 hektara. U zadnje vrijeme se u medijima često kritiziraju Kina i Indija koje slijede matricu razvoja Zapada, no to je licemjerno, jer kada bismo svi živjeli kao što živi prosječni stanovnik Kine, trebalo bi nam svega nešto malo više od ukupnih resursa ove planete, kazao je tijekom predstavlja knjige Zeleni alati za održivu revoluciju jedan od autora knjige Dražen Šimleša navodeći kako je samo jedna zemlja – Kuba, uspjela ostvariti balans između indeksa ljudskog razvoja, kakvog postavlja UN, i ekološkog otiska kojim se mjeri potrošnja resursa u hektarima po glavi stanovnika.
– Ekološki otisak Hrvatske je 2, 9 hektara, dok je biokapacitet 2,6 hektara, što znači da smo u minusu samo 0,3 hektara. To nije katastrofalno, ali od devedesetih nam biokapacitet stalno pada, upozorava Šimleša navodeći kako je u cilju ostvarivanja održivog načina života nužno, na prvom mjestu, smanjiti potrošnju energije i fosilnih goriva.
Upravo na tome radi se na imanju udruge ZMAG čija je iskustva Šimleša podijelio s okupljenima na predstavljanju knjige ispred crkve sv. Doninika.
Predstavljajući knjigu, u okviru programa sajma "Dani sunca", Šimleša je pojasnio i značenje riječi – permakultura.
Permakulura je naziv nastao spajanjem riječi "permanentna" i "agrikultura", a označava način korištenja prirodnih resursa koji jamči njihovo opstojnost, a time i buduću opstojnost najveće aktualne štetočine na planetu – čovjeka.
– Zeleni krov je primjer kako ono što je ekološko, ne mora biti i skupo; štiti od topline ljeti, ima estetsku funkciju, a može služiti i kao vrt. U našem slučaju imao je i ekonomsku funkciju, jer smo ga platili mnogo manje nego bilo koji konvencionalni crijep, kazao je Šimleša.
Na imanju udruge ZMAG već se godinama održavaju radionice vezane uz ekološku poljoprivredu i ekološku gradnju, a uskoro će biti moguće i otići na radionicu proizvodnje vlastitog biodizela. Od litre otpadnog biljnog ulja, odgovorio je Šimleša na novinarsko pitanje, može se dobiti nešto više od litre biodizela.
– Ipak, vlasnici džipova, budući da je riječ o potrošačima koji troše više fosilnih goriva neko što to planet može podnijeti, ne trebaju se nadati uštedi, niti pomoći od srane udruge, pripomenuo je Šimleša.
