Još je jedan vjekovni hrvatski mit srušen, mit koji traje od dolaska Hrvata na Jadran od davnih Domagojevih i Krešimirovih dana i mornara. Štoviše, mit koji je i stariji od dolaska Hrvata i traje otkako traje ovaj prostor u zapisima vremena, odnosno od pomorskog naroda Liburna. Konačno, i prvi pisani spomen Zadra (Diadore) u šestom stoljeću stare ere zahvaljujemo pomorcima koji su tada ratovali na moru s grčkim kolonistima s Hvara.
Danas na hrvatskim brodovima prvi put u povijesti plove – Filipinci. Iako se ovo čini tek malim slučajnim incidentom, ušli smo u novo vrijeme. Bacimo sitnu parabolu na puno nevažniju iako Zadranima jako važnu stvar – da u Zadru već dugo košarku više ne igraju samo (pa ni pretežito) – Zadrani. Jadranskim morem, brodarskim tvrtkama koje gospodare hrvatskim brodovljem, bilo ono pod hrvatskom ili zastavom pogodnosti, više ne plove samo hrvatski mornari. Trauma je to na koju su već reagirali predstavnici Sindikata pomoraca, ali i vrijeme koje neupitno dolazi.
Postoje li (druga) rješenja?
Predsjednik Sindikata pomoraca Hrvatske (SPH) Vladimir Svalina pozvao je domaće brodare da zaustave zapošljavanje stranih pomoraca na svojim brodovima, posebice zato jer koriste državne pogodnosti, pa bi trebali, smatra, zapošljavati hrvatske pomorce. Dakle, apelirao je indirektno na državu da ih "stisne".
Svalina zna da će se i njegov svijet, kao i povijesni hrvatski mit, srušiti ako se stvari ne zaustave. Ubacivanje pomoraca iz "jeftinijih" zemalja moglo bi dovesti do potpuno novog rasporeda snaga i odnosa u hrvatskom pomorstvu.
Zapošljavanje stranih pomoraca na svojim brodovima započele su Atlantska plovidba iz Dubrovnika i riječka Lošinjska plovidba – Brodarstvo; na dva broda Atlantske plovidbe i dva broda Lošinjske plovidbe koji plove pod stranim zastavama, piše u informaciji Hine. Prema drugim informacijama riječ je o jednom brodu Lošinjske.
Svalina je kazao da je Atlantska plovidba kupila jedan brod i na njemu zadržala filipinsku posadu, navodno pod pritiskom poslovnih partnera. Dodao je da, osim dvije navedene tvrtke, i drugi hrvatski brodari, uglavnom oni koji nisu članovi udruge "Mare Nostrum", zapošljavaju strane pomorce.
Dopredsjednik SPH Predrag Brazzoduro istaknuo je da SPH već više godina traži da se u cjelosti riješi socijalni status pomoraca, da to nije učinjeno te da je time učinjena dugoročna šteta. U tijeku su pokušaji da se sadašnja incidentna situacija iskoristi, i riješi još neriješeni preostali problem između Vlade i udruge brodara i pomoraca – porezni i socijalni status hrvatskih pomoraca. U igri je traženje oslobađanja poreza na preko šest mjeseci plovidbe u tekućoj godini.
Inače, trenutačno vlada kaos u reguliranju prijava i odjava, odnosno doprinosa za zdravstveno i mirovinsko koji se, gle čuda, za sada lomi preko leđa jedino najveće hrvatske brodarske tvrtke Tankerske plovidbe koja – plaća doprinose pomorcima pod ugovorima.
Brazzoduro je istaknuo da Lošinjska plovidba – Brodarstvo zapošljava strane pomorce po uvjetima po kojima bi radili i domaći pomorci, ali da se domaćim pomorcima to ne isplati jer moraju plaćati doprinose i poreze, a da istodobno nemaju odgovarajuću zdravstvenu skrb ili naknade za bolovanje.
Jadran izgubio "nevinost"
No nije nam namjera ovom bilješkom ulaziti u detalje reguliranja statusa pomoraca već ukazati na činjenicu da je i hrvatsko pomorstvo "izgubilo nevinost" i da su prvi put u povijesti strani pomorci zauzeli palube i makine hrvatskih brodova.
Milenijski je tijek prekinut i na moru. Kapetani, jedrenjaci, koke, galijuni, kondure, gajete, Lepenti, Viške bitke, Orebići, Korčule, Dubrovnici, Lošinji, Kotori, Pracati, Zmajevići, naši očevi i djedovi mršte čela ili se okreću u grobovima. No, vremena se mijenjaju.
Hrvatski Jadran i hrvatska flota više nisu ekskluzivni prostor hrvatskih pomoraca. Više se ne radi o mitu i ponosu, sažetku povijesti i slavi nedosegnutoj ni u jednoj drugoj ljudskoj djelatnosti, već o normalnom biznisu kao i svakom drugom. Neće nam samo strani kuhari i konobari servirati dalmatinske specijalitete, već će nam i strani pomorci vijati zastavu, zastavu zemlje koja je mislila da baš nikad pod njom neće biti potrebe da plovi tuđa posada.
Otvorio je to Dubrovnik, grad koji je svoju zastavu slobode vijao svim morima svijeta u vremenu kada je mornarski kruh imao i više nego sedam kora. Otvorio je to u vremenu kada je Atlantska plovidba, dosegnuvši najveći uspjeh u svojoj povijesti i nadmašivši milijun tona nosivosti (barem s ugovorenim, ako ne i već preuzetim brodovima), na tren podsjetila na slavu pomorskog Dubrovnika.
Otvorio je to i Lošinj, odnosno Rijeka, Lošinj koji je u zlatnoj eri jedrenjaka gotovo postao najveći grad na istočnoj obali Jadrana, a svakako najbogatiji, i Rijeka koja je stasala i izrasla u grad na slobodnoj luci Austro-Ugarske, i iz koje je nakon II. svjetskog rata niknulo ponosno hrvatsko pomorstvo i brodarstvo.
No, posao je posao, a vrijeme mijenja navike. Zapamtimo, dakle, da je s početkom 2007. godine na hrvatskim brodovima počelo zapošljavanje stranih pomoraca.
