U Zadarskom listu objevljen je intervju s Pinom Giergiom dio kojeg prenosimo na našem portalu. Intervju u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Zadarskog lista (28.prosinca)
– U zadarskoj košarkaškoj priči Giuseppe Pino Giergia je od daleke 1948., kada je počeo trenirati pod vodstvom Izidora Maršana. Kao igrač osvojio je pet naslova prvaka i jedan Kup Jugoslavije. Kasnije, u razdoblju dok je bio sportski direktor kluba, Zadar je dvaput bio prvak Hrvatske, a triput je podizao pehar namijenjen pobjedniku Kupa Krešimira Ćosića. Posljednji trofej u Jazine je stigao 2008., nakon čega je krenulo srozavanje zadarske košarke. Zašto?
– Ima mnogo razloga, a prvi i osnovni je taj što košarku već dugo godina vode oni koji ne poznaju materiju – ne znaju što je košarka. Kada se odabiru ljudi u bilo kojoj grani, glavni kriterij mora biti stručnost, kvaliteta i vrijednost, a ovdje su upravo takve ljude istjerali. I to odavno. Zašto? Zato jer su i oni htjeli dio kolača kada se govori o tome da je grad košarke i da je osvojio ono što je. Svi bi se htjeli ogrepsti i uzeti komadić slave. A kada ne ide dobro, onda su krivi svi drugi, samo ne oni koji vode klub već godinama i oni koji izabiru ljude koji ga vode – kaže u uvodu Giergia pa parafrazira.
– To je kao da kažeš: “Krivo je vino što sam pijan.” Pa nije krivo vino što si pijan, nego ti što ga piješ.
Rezultati govore sve
Bili ste u klubu do 2009.
– Onda su me istjerali. Upravni odbor je uvijek htio biti iznad struke, odnosno mene, a stručne programe treba napraviti onaj tko se razumije u košarkašku materiju. A ja smatram da to znam bolje od svih u Hrvatskoj pa i šire. Samo što se ovdje od neznalica stvaraju genijalci, ali to je već drugi par rukava. Opet ću parafrazirati. To je kao da je Van Goghu kritičar rekao: “Ti ćeš biti onoliko dobar koliko ti ja dam dobru kritiku”. Pa ne mogu se kritičari stavljati iznad velemajstora, a kod nas se upravo to događa. Kada se govori o košarci, svima na svijetu mora biti jasno da su sve što postoji u košarci izmislili kreativci i vanserijski igrači. Dakle, njih se treba pitati što i kako će se raditi. Jer ako smo godinama iz ničega stvarali rezultate i svi igrači su bili isključivo iz Zadra i okolice, a tek kasnije poneki izvana, jer više nismo proizvodili, zašto su onda velemajstore u košarkaškom radu istjerali iz kluba? To je problem. Ne može svatko raditi sve. Primjerice, ne mogu ja biti vrhunski pilot ili kirurg, jer ako idem pilotirati, zabit ću se u brdo, a ako idem operirati čovjeka, ubit ću ga. Ja sam stručnjak za košarku i to je jako lako dokazati kroz moj opus i djelovanje. Sve je zapisano i nitko mi to ne može oduzeti, koliko god oni to htjeli i isticali druge ličnosti u prvi plan. Rezultati kroz povijest govore sve, kako o meni, tako i o njima. Počevši od ljudi, kojih u zadarskoj košarci nema od 1966. godine, a njihovo košarkaško znanje je bilo na razini pučkoškolca, kao i kultura i elokvencija.
A vas se, kažete, od igračkih dana do danas, blati i degradira.
– I to uvijek iz istih izvora.
Ali ipak ste bili na poziciji direktora i surađivali s tim ljudima.
– Morao sam surađivati, ali ja sam tu bio i radio isključivo za dobrobit košarke, a ne kao neki, radi osobnih interesa. Imao sam 12 tisuća kuna plaće, a onda dovedu neznalice poput Sagadina i daju im 180 tisuća eura. Pa kasnije Pipana i slične. Što su oni osvojili u životu? Prvenstvo Slovenije?
Nisam ja kreirao budžete
Koje je bilo obrazloženje vaše smjene?
– Nikakvo. Valjda su me smijenili zbog uspjeha, jer smo u tom razdoblju osvojili dva prvenstva i tri kupa. Ove godine je bila deseta obljetnica osvajanja prvog prvenstva Hrvatske i pedeseta od prvog naslova prvaka Jugoslavije. A otkada su me potjerali, što su napravili? Zahvaljujući meni KK Zadar je obišao cijeli svijet i pritom centa nije potrošio, nego su nam još plaćali da dođemo igrati. A od 2009. gdje je to Zadar bio van granica? U Sloveniji i na Cipru? To je sramotno licemjerje. Sve što je Zadar osvojio povezano je sa mnom, a da ne govorim kako sam iz Gorizije, o vlastitom trošku, dolazio spašavati klub da ne ispadne iz lige. Ovaj grad mi nikada ništa u životu nije dao, a ja sam za klub napravio sve.
Dakle, tvrdite da je ovaj strmoglavi pad zadarske košarke počeo nakon vašeg odlaska?
– Ne moram ja to govoriti. Samo pogledajte što se napravilo i koliko se potrošilo u kojem razdoblju.
Je li se u vaše vrijeme trošilo više nego što se imalo?
– Trošilo se manje nego sada. Smijali su mi se kada sam dovodio Johnsona, Naglića, Baraća i Gečevskog, za kojega su govorili da će prodavati sjemenke, a ta je momčad koštala manje od 600 tisuća eura, igrala je fenomenalno i osvojila duplu krunu. Mnogi su bili nesretni što smo tada pobjeđivali.
Ali kasnije su budžeti išli preko milijun eura.
– Nisam ja kreirao budžete. Uvijek sam pitao upravu koliko imamo novaca i trošili smo onoliko koliko su mi rekli. Kada smo prešli u novu dvoranu, onda su počeli ispucavati razne cifre, da bi kasnije dizali ruke protiv mene. A ja nikada te novce ne bih potrošio da mi nisu praktički nametnuli: “Ili tako ili odlaziš.” Na kraju su me potjerali i doveli Sagadina. Uvijek sam bio protiv rasipanja, ali govorili su mi da budžet nije moje područje. Pa ja sam im prvi ponudio model kako to riješiti. Trebamo li još jednom ponoviti priču o Diadori?
Može.
– Doveo sam u Zadar jednu od najjačih sportskih tvrtki na svijetu, koja nam je nudila osam milijuna dolara u četiri godine, dakle 1,5 milijun po sezoni, plus kompletnu opremu za kadete, juniore i seniore. Sve smo dogovorili, samo je trebalo potpisati. Upravni odbor kluba, na čelu sa tadašnjim financijskim direktorom, je odbio tu ponudu, uz obrazloženje da im ne trebaju Talijani. Uz to su me optužili da sam talijanaš, koji želi na mala vrata dovesti iridentu u Zadar i javno su me izvrijeđali. Ja sam im bio problem, kao i uvijek. Zato su kasnije našli “pravog” sponzora, gospodina Hrvoja Petrača, pa su potrošili puste milijune na Rađu i Komazeca samo da bi dokazali da mogu bez mene. I tako napravili enormne troškove. A što su osvojili?
Odgovoran je Upravni odbor
Zašto se uopće 2004. pristali surađivati s tim ljudima, a znali ste u što se upuštate?
– Isključivo zbog košarkaških razloga. Cijeli život se bavim tim sportom i za moje vrijeme je ona u Zadru doživjela procvat. Prepoznali smo je kao najljepšu igru na svijetu, sport budućnosti, urbani sport i od grada, gdje je na utakmice dolazilo 150 ljudi, napravili grad košarke, koji je postao poznat u cijelome svijetu. I ondašnju državu smo doveli na vrh svijeta, uz bok SAD-a i SSSR-a. A što sam dobio zauzvrat? Vrijeđanje i omalovažavanje.
