Precizan poput švicarskoga sata, točno u 10 jučer je sjeo za stol u kafiću El Grifo, na mjestu dogovorenom za susret i razgovor.
– Ja sam stara škola, poštujem dogovor.
Mirko Hrgović tek je desetak dana u Zadru, a odigrao je dvije službene utakmice.
– Prošli smo Segestu u Kupu, prije toga izgubili s Hajdukom na Poljudu.
Prošlu sezonu zaključio je u Splitu i neko vrijeme mislio da je karijeri došao – kraj.
– Da, tako nekako, malo mi se po glavi motalo da bih prestao igrati. Onda, četiri mjeseca su prošla bez utakmica, bez zajedničkih treninga, putovanja i odbacio sam pomisao da više neću igrati. Ne, rekao sam, hoću još. Inozemstvo je nudilo nešto, ali na koncu nisam prihvatio.
Jednog dana zazvonio je mobitel…
– Na liniji je bio Ferdo Milin. Znamo se iz mlađih kategorija, on je nešto stariji od mene, ali dugo se znamo i imali smo korektan odnos. Pitao me bih li došao u Zadar. Kako vidite, ovdje sam i nije mi krivo.
Mnogi se i danas pitaju kako je to Hrgović odlučio otići u – Dinamo?
– Ukratko rečeno, tada me u Hajduku iz nekih razloga nisu htjeli i ja sam u Dinamo otišao iz revolta. Danas na sve to gledam kao na neku mrlju, ali u trenutku kad sam donosio odluku za mene je Dinamo bio iskorak. Ne bježim da se sve to nije za mene pokazalo dobrim, ali odavno sam to potisnuo u drugi plan. Život ide dalje.
U nedjelju će Zadar imati priliku malo usporiti Dinamo.
– I sam znam da Dinamu nije drago igrati u Zadru, nezgodno je uvijek, uvjerio sam se. Ambijent je takav da Zagrepčanima nije ugodno, a Zadar je uvijek motiviran. Imamo neke adute, vjerujem da ćemo pružiti dobru igru, da ćemo parirati iako treba znati da je nominalna Dinamova kvaliteta iznad naše.
Karijera vam je ušla u završnu fazu. Je li vam danas žao zbog nečega, ima li nešto što vam se nije ostvarilo?
– Ne bih mogao naći nešto zbog čega bih žalio. Igrao sam u dva najveća hrvatska kluba i bio kapetan Hajduka, igrao sam u različitim državama (Hrvatska, BiH, Japan, Njemačka), prošao dosta toga, vidio puno. Od dječačkih sam dana znao da ću biti nogometaš.
