Zadarska je košarkaška publika specifična. Drugačija od ostalih. To nije samo floskula, već nešto što će potvrditi svi koji su igrali u Zadru, bilo na “pravoj” ili “krivoj” strani. Nekada se o zadarskim navijačima govorilo kao o najboljim dvoranskim navijačima na svijetu.
Doista, atmosfera kakva se mogla doživjeti u Jazinama bila je nešto posebno. Ponekad se znalo i pretjerati i izići izvan sportskih okvira, no ukupno su se svi igrači uvijek o toj legendarnoj dvorani izražavali kao o posebnom mjestu za igranje košarke. Bio je to svojevrstan sociološki fenomen, šesti igrač u punom smislu riječi.
Dvorana na Višnjiku je posve drugačija. Ona nije napravljena isključivo za košarku, već za više sportova i različitih događaja. Velika je, tribine su mnogo dalje od terena i normalno je da atmosfera ne može biti ni približno vruća kao nekada u Jazinama. Paralelno s prelaskom u novu dvoranu, Zadar je, iz već svima poznatih razloga, oslabio i domaći porazi postali su sve češći. Evo, ove sezone ih je već pet. Niti je momčad više toliko jaka, niti je pritisak na protivnika i suce više onakav kao u Jazinama. U takvim uvjetima, gdje je dvorana rijetko kada napola puna, više dolaze do izražaja i oni glasniji pojedinci, iz čijih se usta može čuti nevjerojatno raznovrstan arsenal psovki i uvreda. I to ne samo upućen protivnicima i sucima, kako je to uobičajeno u većini dvorana na ovim prostorima, nego sve više i češće Zadranima. I to ne na kraju, nakon loše igre i poraza, nego za vrijeme utakmice, što je u potpunosti kontraproduktivno i samo još više unosi negativnost u momčad.
Ona je ove sezone takva kakva je, kvalitativno limitirana i svaki dodatan uteg sa strane joj višestruko otežava posao. Nije to neka novost, posebno od preseljenja u novu dvoranu, ali u posljednje vrijeme je prevršila svaku mjeru. Jer koliko god loše neki igrač odigrao ili kakvu god odluku trener donio, oni to rade u najboljoj namjeri, kako bi pokušali pobijediti utakmicu. Nerijetko te greške izgledaju glupo i gotovo nevjerojatno i tjeraju u očaj navijače, koji vrlo emotivno proživljavaju utakmicu, no uvrede, kakve se često mogu čuti na Višnjiku, doista ne zaslužuje nitko, a ponajmanje netko tko nosi dres Zadra. Jedan od najgorih dijelova tribina po tom pitanju je onaj neposredno iza domaće klupe, gdje bi trebali biti smješteni novinari. Ta je tribina zamišljena kao svojevrsna kombinacija na kojoj su smješteni djelatnici medija, ali i ostali gledatelji, koji mogu kupiti ulaznicu, što je rijetkost u sportskim dvoranama.
Ono što se gotovo svaku utakmicu može čuti u tom dijelu (a tamo ima i djece!) je za svaku osudu i ispod svake razine kulture, komunikacije i normalnog ponašanja. Dvorana bi trebala biti mjesto, gdje se ljudi dođu opustiti, zabaviti i prepustiti emocijama, ali nikako liječiti vlastite frustracije i time maltretirati ostatak gledatelja, koji je došao u miru pogledati utakmicu ili obavljati svoj posao. Ako se neke stvari još i mogu tolerirati na drugim dijelovima, barem bi na “press” tribini trebala postojati nekakva razina civiliziranog ponašanja i njegova kontrola.
