Ne pitajte kako sam. Još se pokušavam pomiriti s činjenicom da sam na štakama te da su mi doktori prognozirali šestomjesečni oporavak. Boli me, ali fizička bol nije najgora, “ubija” me razmišljanje. Zašto mi se ovo moralo dogoditi u trenutku kada je krenulo i ekipu i mene – pita se Antonia Erslan, košarkašica Zadra, koju će puknuće križnih ligamenata lijevog koljena koštati novog, prisilnog i dugotrajnog izostanka s parketa. Gotovo identičnu ozljedu kapetanica “bijelo-plavih” zadobila je i prije pet godina, no prisjećanje na neugodno iskustvo ipak joj pomaže prizvati vedrije misli.
– I tada sam ozlijedila prednje križne ligamente, samo što se radilo o drugom koljenu. To je pravi peh, međutim, tješi me što je puknuće ovaj put nešto manje. Ozlijedila sam se točno u ovo vrijeme 2006., a na teren se vratila u rujnu. Pretpostavljam da će tako biti i sada. Ako ništa, znam kakva je “procedura” – našalila se 22-godišnjakinja čije će ponovno oblačenje dresa najprije zahtijevati operaciju, a potom i višemjesečnu rehabilitaciju.
– Svjesna sam da je sada najgore, jer bez štaka ne mogu nigdje, ali što je tu je. Moram biti strpljiva i proći sve faze opravka. Drugačije ne ide – dodaje Erslan.
Zasluživši kapetansku vrpcu sredinom prošle sezone Antonia Erslan odmah je pokazala zašto su “čast i obveza” pripale upravo njoj. Bila je jedna od najboljih na putu Zadranki prema petoj uzastopnoj prvoligaškoj pustolovini, a na istom je kolosijeku ostala i ove godine. S 20-ak ubačaja po utakmici i neizostavnim defanzivnim doprinosom svoje i suparničke trenere prisilila je da se češće služe superlativima. Nažalost, kaže Erslan, zbog toga je ozljeda boli još više.
– Iza mene je najbolja sezona od kada se bavim košarkom. Napravila sam ono što je trenerica Mazija tražila od mene i preuzela odgovornost; počela sam više zabijati, a ne samo dobro igrati u obrani. Krenuo me šut, sve mi se otvorilo…. I onda – ova nesretna ozljeda. Bolje mi je da ne razmišljam previše o tome.
Iako svjesna značaja svoje uloge, Erslan je mišljenja kako “bijelo-plave” i dalje imaju više nego realne šanse za izboriti ostanak u A-1 ligi, odnosno da “Zadar nije ekipa samo s jednom igračicom”.
– Ne bojim se i potpuno vjerujem u njih. Mi smo ekipa koja uvijek ima više raspoloženih igračica, a ne samo jednu. Naše pobjede ne ostvaruje jedna cura, već cijeli kolektiv. Uvijek će se naći neka, ili neke koje će iskočiti. Stoga, smatram da ostanak u Ligi ne bi trebao biti problem. Izdržat ćemo.
Sljedeći korak do spomenutog cilja Zadranke očekuje ovaj vikend kada će na Višnjiku dočekati Agram. Erslan ponovno ne krije optimizam.
– Niti jedna pobjeda neće biti ostvarena bez velikog truda, toga smo bile svjesne na početku sezone, a tako će biti i protiv Agrama. Zagrepčanke su se od naše posljednje utakmice pojačale s Inom Marin, za koju znamo koliko je kvalitetna, međutim, nitko nije favorit kada dolazi na Višnjik. Pobijedile smo ih već jednom ove godine – na njihovom terenu, pa zašto ne bismo opet?!
– Gotovo sam se rasplakala kada mi je svaka poklonila čokoladicu i kada su mi uručile loptu. Rekle su da od sada igraju za mene, a ja bih im poručila da se i dalje drže sjajno kao do sada, te da izdrže do kraja.
