Ni oni, inače mirniji navijači, nisu mogli samo mirno sjediti i promatrati što se događa na terenu između košarkaša Zadra i Krke. Nažalost, na toj su utakmici ulogu glavnih aktera preuzeli suci. Petar Obradović, Radomir Vojinović i Igor Dragojević očito su, iz nekog razloga, imali namjeru utakmicu odvesti na mlin gostiju, što su ovi znali iskoristiti, te su se kući vratili s punim plijenom. Šteta, jer ni Krki ni Jadranskoj ligi ni košarci to ne treba. Slovenska momčad je dovoljno kvalitetna da bi mogla uzeti bodove na Višnjiku i bez pomoći „ljudi u sivom”, premda, dojma smo da joj to prošlog petka ne bi pošlo za rukom.
Nije Krka igrala loše, dapače, počela je odlično i odmah povela preko razigranog Zorana Dragiča, a i kasnije je imala određena razdoblja dobre igre, no u tome joj je uvelike olakšao sudački tercet svojim pristranim odlukama. Nije slučajno Danijel Jusup zaradio dvije tehničke pogreške, nisu slučajno igrači Zadra više puta očajno, razočarano i ljutito reagirali na nebulozne sudačke odluke, na koncu ni zadarska publika nije slučajno ispratila djelitelje pravde gomilom zvižduka i pogrdnih riječi. Na rubu incidenta.
Niti jedna momčad u NLB ligi ove sezone nije ispucala 41 slobodno bacanje na gostovanju, samo ih je Budućnost kod kuće protiv Igokee imala toliko. Od toga je popriličan broj bio nakon isključenja, tehničkih, odnosno nesportskih prekršaja. Trebalo bi pogledati snimku da bi se točno ustanovilo u koliko je situacija Zadar oštećen i u kojim je to trenucima utakmice bilo, što nije nebitno, jer se kasnije zviždaljka par puta oglasila i u korist domaćih, što je kod jednog dijela publike izazvalo ironičan smijeh, a kod drugog opet zvižduke. Sve u svemu, nemoguće se oteti dojmu da je tijek, a time i konačan ishod ove utakmice (pre)velikim dijelom odredio netko treći, a ne oni koji su trebali, igrači i treneri.
Košarka u drugom planu
Prema tome, bilo kakva rasprava o košarci pada u drugi plan, što je na press konferenciji nakon utakmice rekao i trener Zadrana, za kojega, zanimljivo, ovoga puta nije bilo pitanja vezanih uz samu utakmicu. I predstavnici sedme sile očito su shvatili da to ne bi imalo previše smisla. A šteta. Velika šteta. Jer da nije bilo sudačke trojke, koja je ukvarila nešto, što je mogla biti lijepa košarkaška predstava, imalo bi se o čemu pričati. Primjerice, o 19-godišnjem Ivanu Baturu, koji zabio rekordnih 18 poena u NLB ligi, te pokazao da je na odličnom putu da još nekoliko puta popravi taj učinak do kraja sezone. Ili o dvije godine starijem Zoranu Dragiču, koji je odigrao utakmicu karijere i na trenutke podsjećao na brata Gorana, koji igra u NBA ligi.
Bilo je još tu zanimljivih detalja, dvoboja, akcija, podataka, poput onoga da je Christopher Booker, centar Krke, ove sezone gađao trice 2-2, a Zadru je zabio tri minute prije kraja za +10. No, kada bi sve to izanalizirali, prepričali i prokomentirali, opet bi se vratili na isto. A to je da rezultat nisu skrojili (samo) igrači, već ljudi, koji bi na terenu trebali biti nevidljivi. Trebali bi pomagati košarkaškoj igri, a ne odmagati.
Začarani krug
I ne treba ovo shvatiti kao kritiku na suce općenito. To je vrlo zahtjevan, težak i nezahvalan posao, jer su često na udaru publike i kada nisu krivi. Često se igrači bune na neke odluke, iako su u krivu, često se u određenim situacijama služe i malim glumačkim trikovima, što sucima dodatno otežava posao. A košarka je vrlo brza, dinamična igra i nije lako ostati koncentriran na svoj posao svih 40 minuta, te u djeliću sekunde svaki put donijeti ispravnu odluku. I u potpunosti stoji činjenica da suci, baš kao i svi ostali, mogu pogriješiti. Ali, tko god imalo zna o košarci i sportu općenito, jasno vidi kada su te pogreške slučajne ili plod neznanja, neiskustva i sl., a kada su one (zlo)namjerne, odnosno, kada suci ciljano donose određene odluke, kako bi oštetili jednu momčad. A ovako mladom, neiskusnom Zadru, dovoljno je svega par takvih odluka da ispadne iz ritma i krene nizbrdo. Zapravo, u ovoj se utakmici čak dobro i držao, pred kraj stigao i na -5, ali Krka jednostavno više nije mogla izgubiti.
Eto, nešto se mora priznati i momčadi iz Novog Mesta. Šutirala je fantastičnih 10-14 za tri poena i često pogađala u važnim trenucima, kada je Zadar stizao rezultat. Opet, pitanje je bi li stekla toliku prednost da nije … i tako se možemo još satima vrtiti u krug, uvijek s istim zaključkom. Na kraju ove priče još samo nešto. Nemojte misliti da će neka prijava ili štogod slično (Jusup: „Prijavit ću suca Obradovića zbog prijetnji.”) išta promijeniti. Ovakve stvari događat će se i dalje. Pitanje je samo vremena i konteksta. Nažalost, u takvom društvu živimo i to se osjeti i u sportu. Htjeli, ne htjeli, to treba prihvatiti, jer time upravljaju ljudi, kojima su neki drugi interesi ispred sportskih, no to je već šira tema, u koju sada nema mnogo smisla ulaziti.
Glavu gore
Kako bilo, Danijel Jusup i njegovi igrači moraju čim prije ovu utakmicu zaboraviti i okrenuti se onome što je ispred njih. A to je još jedna vrlo važna utakmica, gostovanje u Nikoziji kod ETHA-e, u 3. kolu Eurochallenge kupa (sutra, 18 sati). Tu utakmicu moraju pobijediti, kako bi sačuvali dobre šanse za prolazak u drugi krug, jer Pinar Karsiyaka je ETHA-i već uzela bodove na Cipru, a i Apoel je slavio u gradskom derbiju u prvom kolu i bilo bi poprilično iznenađenje kada tako ne bi bilo i u uzvratu.
Da Zadar može, to je sasvim sigurno, ali osnovni preduvjet za pobjedu je da se psihološki digne, nakon još jednog teškog udarca pretrpljenog u regionalnoj ligi. Jednostavno, igrači moraju dignuti glave gore i vjerovati u sebe i u ono što rade. Vjerovati da će im se taj rad isplatiti i donijeti rezultate. Da su na dobrom putu potvrđuje sve bolja i važnija uloga mlađih igrača, koji, logično, nemaju konstantu, ali su pokazali da mogu i da se na njih treba ozbiljno računati. Nedostaje im samo još malo, između ostaloga i sreće i koja pobjeda da bi dobili na samopouzdanju, a onda će sve to skupa izgledati mnogo bolje. Jer, primjerice, da Nešović nije pogodio onaj čudni šut sa sirenom u Podgorici, te da je utakmica s Krkom prošla bez ranije spomenutih događaja, vjerojatno bi Zadrani sada bili na diobi 9. mjesta sa 4 pobjede, a ne na diobi posljednjeg mjesta sa Zvezdom. No, to ih ne smije obeshrabriti. Nije još prošlo ni pola sezone u NLB ligi, još je mnogo utakmica pred njima i valja vjerovati da će se napredak u igri odraziti i na rezultatima. Počevši od sutrašnje utakmice na Cipru.
Ne znam zbog čega su sve to radili i je li postojala namjera. Ali viđeno na parketu upućuje na naše crne slutnje. Nadam se da sudačka trojka koja je vodila našu utakmicu nikad više neće primirisati Zadar.
– Na koncu mi je žao što kompletna uprava, odnosno svi koji su sjedili uz parket, nisu ušli u teren i povukli momčad, pa neka onda prekinu utakmicu. Morali smo o tome razmišljati, jer ovo je nečuveno i nedoživljeno na koji su nas način masakrirali – zaključio je predsjednik Dino Perović koji je prije nekoliko dana kuvertirao ostavku.
