Vaterpolisti Hrvatske konačno su osvojili naslov najbolje momčadi Starog kontinenta svladavši u velikom finalu Italiju s uvjerljivih 7:3. Ono što im nije pošlo za rukom u Firenzi 1999. i Kranju 2003. godine, kada su osvojili srebrna odličja, uspjeli su u Zagrebu 2010. kada su se popeli na najvišu stepenicu pobjedničkog postolja.
Hrvatska je u finalu doslovce “pregazila” Talijane, koji nikako nisu mogli pronaći način kako svladati sjajnog vratar Josipa Pavića i odlično postavljenu obranu. Do zlata se došlo pokretljivom i agresivnom obranom, a kada su Talijani uspijevali doći do prostora čekao ih je Pavić, junak dvoboja s 15 obrana. Talijani nisu zabili zgoditak više od 20 minuta, ostali su bez pogotka od kraja prve do sredine zadnje četvrtine, a u tom periodu su Barać, Bošković, Bušlje, Joković i Muslim odveli Hrvatsku do nedostižnih 7:2.
Odabranici Ratka Rudića, kojima svi stručnjaci priznaju da igraju najbolji vaterpolo, izgubili su na ovom prvenstvu samo prvi susret u skupini sa aktualnim europskim prvacima Crnom Gorom i od tada ne znaju za poraz.
Osvajanjem srebrnog odličja momčad Talijanskog izbornika Alessandra Campagne napravila je najveće iznenađenje na ovom prvenstvu na kojem je pokazala taktičku zrelost, uigranost, discipliniranost i iznimnu tjelesnu spremu.
Broncu je osvojila Srbija pobjedom nad Mađarskom 10:8.
“Ja sam presretan zbog ovoga osvajanja zlata osvojenog u svojoj zemlji pred svojom publikom. Ovo je zajednička pobjeda svih nas u savezu. Pred nama je olimpijski program, imamo fantastičan potencijal. Rekao sam momcima da trebamo odigrati kao što smo igrali protiv Španjolske, Srbije i u prvoj utakmici u skupini protiv Italije i da tada pobjeda ne može izmaknuti. Igrali smo i bolje nego što smo se dogovorili”.
Miho Bošković:
“Odigrali smo profesorski od početka do kraja. U obrani nismo dozvolili niti centimetar prostora, pa primili smo samo tri gola. Nadam se da ćemo ostati u ovom sastavu do OI”.
Sandro Sukno:
“Pokazali smo da smo puno bolji od Italije i zasluženo smo prvaci Europe. Imali smo sjajnu podršku publike koja nas je ‘podigla’ u trećoj četvrtini kada je bilo najvažnije”.
Vjekoslav Kobešćak, pomoćni trener:
“Ovo je moj trenutak karijere. Publika je bila fenomenalna, nosila nas je kada i nije išlo. Bila su ovo veličanstvena dva tjedna”.
