ZADAR – Obitelj, Vršani i kolege novinari, svi oni koje je najviše volio u subotu su ga se sjetili na poseban način.
Frane Vukić napustio nas je prije dvije godine, ali i zadužio u jednoj stvari. Nastaviti živjeti povezanost koju je on uvijek imao na relaciji: obitelj – posao – Zadar – rodno mjesto. Frane je bio takav, danas u redakciji Zadarskog lista u fotelji zamjenika glavnog urednika, sutra u vrškom polju s motikom u ruci. Zato smo u subotu ponovno došli u Vrsi. U Franine Vrsi. Povod je bio Memorijalni malonogometni turnir „Frane Vukić”, kojeg su drugu godinu zaredom organizirali Općina Vrsi i Zadarski list. Želja nam je bila kroz druženje i igru sjetiti se Frane i s tom smo praksom krenuli prošle godine. Ideja je potekla od sportske redakcija Zadarskog lista, a u Općini Vrsi objeručke su je prihvatili i dali svoj puni doprinos.
Prošle subote, kao i prošle godine, na turniru su se okupile četiri momčadi, dvije vrške sastavljene od, uvjetno rečeno, mladih i starih, zatim momčad Zadarskog lista te selekcija ostalih redakcija koju je okupio Alan Sinovčić. Raspored polufinala kao i lani, najprije međusobna utakmica novinara, potom i Vršana, a bolji iz ta dva dvoboja igrali su finale za konačnog pobjednika. I tako je nakon tri utakmice slavila domaća selekcija Vršana u kojoj su bili nešto stariji igrači. Ne i prestari, već oni za koje bi se moglo reći da su u najboljim (malonogometnim) godinama. Finale je bio ravnopravan i neizvjestan pa su pobjednika odlučili šesterci u kojima su precizniji od novinara bili njihovi domaćini. Prethodno su pobjednici u polufinalu lako izašli na kraj sa svojim mlađim sumještanima dok su novinari ostalih redakcija, njih pet, pobijedili selekciju Zadarskog lista koja je tako ponovno zapela u polufinalu. Ništa, morat ćemo se dogodine bolje spremiti.
U končanici, rezultat smo ostavili po strani, premda, kako je to rekao jedan stariji kolega, svatko voli pobijedit, makar igrao na „frenje”. Nama je mnogo važnije da je turnir postao tradicionalno okupljanje Franinih prijatelja i kolega novinara i njegovih Vršana i da se na taj način sjećamo Frane onakvog kakav je bio – zadovoljan, vedar, nasmijan, uvijek pozitivan. A kad ste pozitivni onda nema ni pobjednika ni gubitnika, onda svaki događaj u životu, kakav god on bio, ima i svoju pozitivnu stranu. Frane je usred crnog mogao vidjeti bijelo i želimo da takav Frane s nama živi svaki dan. Nogomet, neki su pitali zašto nismo igrali i košarku, možda smo mogli i boćanje, ne znamo što, ali zapravo je svejedno. Najvažnije je doći, doći u Vrsi, pomoliti se Ocu za Franu i krenuti dalje u život. S Franin optimizmom i vjerom da Otac u konačnici sve izvodi na dobro. Dao Otac da se vidimo i dogodine s našim i Franin Vršanima, s kolegama novinarima. Svima njima zahvaljujemo na odazivu i pozivamo ih na novi susret sljedeće godine. Ponovno na vrškoj Gusterni.
Franine fotografije
Franinoj sestri Ani i njenim kćerima Ivi i Niki pred početak turnira Drago Bajković, urednik sporta u Zadarskom listu, uručio je simboličan dar. Riječ je o albumu s fotografijama od Franinog dolaska u našu redakciju. Na jednom mjestu tako je sabrano mnoštvo fotografija, a na većini njih Frane se, dakako, smije.
