LJUBLJANA – Porazom od Geoplin Slovana 91-86 košarkaši Zadra su se oprostili od ULEB kupa. Istina, teoretske šanse još uvije postoje, no nakon svega viđenog ove sezone teško nam je povjerovati da Zadrani mogu preko "Budućnosti" i "Partizana" u posljednja dva kola nadoknaditi sve ono što su propuštali iz kola u kolo.
U Ljubljani Zadrane je nokautirao Davor Marcelić, igrač na zalasku bogate karijere, igrač kojeg je uvijek krasio sjajan šut, igrač koji je u svakoj utakmici uvijek davao sve od sebe ne bi li participirao u pobjedi svoje momčadi zvala se ona "Zadar", "Cibona", "Wroclawek", "Pau Orthez", "Skipper" ili "Geoplin". Taj je izraziti strijelac imao neviđeno prostora u napadačkoj igri, što je u konačnici i iskoristio, te serijom od 8 koševa "Slovana" odveo do pobjede.
Razmišljanja u stilu "što je njemu ta pobjeda značila, ionako su na dnu ljestvice, a nama je zatvorio vrata Europe", pokazuju da gubitničkom mentalitetu "Zadra" nema kraja, jer se i nakon ovako sramotnog izdanja izokreče sustav vrijednosti pa se nečije (igrače i ljudske) vrline pokušavaju predstaviti kao mane. A kada bi "Zadrani" barem malo zavirili u svoje dvorište shvatili bi kako nisu momčad. Ne dišu zajedno, ne vide se na parketu, ne igraju kolektivnu obranu, ne asistiraju jedan drugom u odlučnim trenucima utakmice, nemaju u svom mobilnom aparatu brojeve telefona od svih svojih suigrača, ne znaju u koliko sati ih očekuje sljedeća utakmica…
Da samo malo otvore oči shvatili bi da Todor Gečevski već neko vrijeme "diše na škrge". Izdvojimo dva ključna razloga; nepotrebno forsiranje u igri i kod velikih rezultatskih zaostataka ili prednosti, te izostanak kvalitetnog kondicijskog plana rada koji bi mu produžio sezonu do onog datuma do kada će, itekako dobro, biti plaćen za svoje usluge klubu iz Jazina. Nije taj mladić u dresu "Slovana", Gašper Vidmar, prvi koji je olako zabijao preko Todora. Radili su to mnogi i prije njega. Zbog izrazite vizualne razlike u fizičkog pripremljenosti i godinama jednog i drugog igrača, te iznimno nepovoljnog rezultata za "Zadar", ovaj put to je došlo do izražaja.
Napadačka igra Carl Englisha "derbi navijače" Zadrai poklonike košarke koji su ga vidjeli nekoliko puta na TV-u "obara s nogu". Stalne posjetitelje Jazina i one koji prate igre najdražeg kluba i na gostovanjima njegovo "silovanje" lopte i forsiranje igre 1 na 5 pak izbacuje iz takta. Istina, zabije English nerijetko i 30 koševa, problem je u tome što preko njega uđe 30 i nešto više. Obranu ne igra. Neće ili ne razumije, to je već problem kojeg treba rješavati trener.
Osvojenim Kupom više se nikome ne mogu zamazati oči. Ne u ovom gradu, ne u ovom sportu. Do tog trofeja "Zadar" je imao jednog, poluozbiljnog protivnika na putu – "Zagreb", a i taj ih je držao u šaci do završnih sekunda finalnog dvoboja. U "Zadru" se ne radi dobro. Zapostavljaju se vlastiti mladi igrači, dovode sa igrači sa strane da bi u "Zadru" grijali klupu (Anzulović, Oršulić, Barač, Filipović), u igri se vrti uvijek istih 6-7 igrača koji u jednom dijelu sezone uspiju "uskladiti toplomjere" i naslagati čak i 8 pobjeda u nizu. Nažalost, naslagani problemi koji pritišču Jazine ne brišu se takvim instant serijama. Nerad i nered su vragovi mali. Isplivaju na površinu onda kada ti je to najmanje potrebno. U Ljubljani primjerice. Protiv "Slovana", uz "Split "-najlošijeg sudionika NLB lige.
