„Ne možete im, u ovim strašnim vremenima uzeti i relikvije”. Tim riječima nadbiskup Pietro Doimo Munzani suprotstavio se službenoj politici Rima, koja je htjela odnijeti iz Zadra brojne relikvije koje su vjernici stoljećima skupljali, znajući da bi tako napaćenom i razorenom gradu time uzeli zadnju nadu. Zahvaljujući požrtvovnosti zadarskih benediktinki, najveći dio arhiva i dragocjene umjetnine koje danas čine postav Stalne izložbe crkvene umjetnosti u Zadru spašene su i danas čine neotuđiv dio identiteta grada.
Povjesničarka umjetnosti izv. prof. dr. sc. Antonija Mlikota zbog toga je baš ovu rečenicu odabrala za naslov predavanja koje je danas održala u samostanu sv. Marije, odnosno u samom SICU, u povodu obilježavanja Krševanovih dana kršćanske kulture i Dana grada Zadra 2023. Mlikota je doktorirala na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu s temom Obnova i izgradnja povijesne jezgre Zadra nakon razaranja u Drugom svjetskom ratu, na čemu je nastala i opsežna knjiga publicirana 2021. godine.
– Veliki dio mog interesa je transfer arhivske građe u vrijeme Drugog svjetskog rata. Kada je počelo bombardiranje Zadar je postao neuvjetno mjesto za život. Knjige su se najprije pokušale prenijeti u zgradu današnjeg sveučilišta, ali to zbog vlage nije bilo pogodno, pa su ostavljene u stubištu sv. Donata. Godine 1944. spakirane su i brodom odvezene iz Zadra, 11 mjeseci putovale su po Italiji, iskrcavane na rivi, padale u more, ostavljane u ribarskoj uljari, od korica onih najvrjednijih radile su se cipele, da bi na kraju završile u venecijanskom muzeju Marciana, odakle su kasnije vraćene, dosta jednostavnije nego umjetnine, rekla je Mlikota, koja je predavanje posvetila nazočnom profesoru Pavuši Vežiću, dobitniku nagrade grada Zadra za životno djelo, kao i pokojnoj profesorici Marijani Kovačević i Donalu Cooperu, dobitnicima Grba grada Zadra zbog zasluga u povratku ophodnog križa u samostan sv. Frane.
Na početku predavanja prikazan je kratki film sa scenama savezničkog bombardiranja Zadra, nakon čega je dr. Mlikota iznijela sva relevantna istraživanja, ali i neobjavljene spoznaje, o umjetninama iz zadarskih crkava koje su nastradale u turbulentnim vremenima za vrijeme Drugog svjetskog rata te su velikim dijelom nepovratno odnesene iz Zadra u Italiju.
