Etnološki odjel Narodnog muzeja Zadar predstavlja izložbeno-edukativni projekt, izložbu ilustracija i slikovnicu Bijele ribice lavandijerice – Priča o preškim praljama renomirane hrvatske slikarice Manuele Vladić-Maštruko.
Projekt je nastao u suradnji umjetnice s Etnološkim odjelom Narodnog muzeja Zadar, Gradskom knjižnicom Zadar, Općinom Preko, Udrugom Arte Insula Zadar i Udrugom LUZOR iz Preka i održat će se u sklopu manifestacije Dani europske baštine 2023., koja se odvija pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.
Manuela Vladić-Maštruko je svoj bogati i plodonosan umjetnički rad, osim u slikarstvu, ostvarila u različitim multimedijalnim i vizionarskim projektima. Tako se i ovom prilikom pojavljuje kao kompletna autorica slikovnice u kojoj poetično sjedinjuje tekst i sliku te istražujući i prezentirajući našu tradicijsku baštinu potiče i budi uspomene.
Slikovnica je nadahnuta i posvećena praljama iz Preka – preškim lavandijerama i njihovom tragičnom stradanju 1891. godine u olujnom moru. Izložbom ilustracija i predstavljanjem slikovnice govorimo o kulturnoj i tradicijskoj baštini otoka Ugljana, mjesta Preka i otočića Galevca te grada Zadra s kojim su ovi otoci uvijek bili tijesno povezani.
Autorica se u realizaciji ovog projekta posvetila višegodišnjem istraživačkom, spisateljskom i ilustratorskom radu te stvorila kompleksno autorsko djelo namijenjeno svim uzrastima. U skladnoj sinergiji ilustracije prate riječ i riječ prati ilustracije. Ilustracije M. V. Maštruko nas unekoliko podsjećaju na našu izuzetnu ilustratoricu Cvijetu Job, prvenstveno svojom bajkovitošću, minucioznošću i kompleksnošću. Pomažu nam da oživimo riječ nadograđujući je vizualnom senzacijom te potiču da dublje zaronimo u svijet o kojem piše autorica.
Motivi ilustracija prikazani su filigranskim pismom, a njihovo ozračje nas vodi u prošlo doba; u svakom novom prizoru, novoj avanturi građenoj sitnim tkanjem priče u traganju za unutarnjim rasporedom, ritmom i harmonijom. Ruka umjetnice preobražava crtež u čistu organsku formu, ljepotu spletova koralja. Detalji poput vezenog ornamenta na bordurama nošnji prikazuju život mora, školjke, vjetar koji pokreće more, podvodni svijet, ribice, ljude i život na otoku i postavlja ih nasuprot opisa života u gradu.
Ilustracije su ostvarene kao pojedini scenski prizor sa svim potrebnim scenografskim i kostimografskim elementima, tako da bismo mogli prema njima ostvariti i scensko djelo, možda lutkarsku predstavu?
O sveukupnom umjetničkom djelu M. V. Maštruko možemo govoriti kao o traganju i istraživanju likovnog izričaja, medija i (individualnog ali i kolektivnog) identiteta, a ovom prigodom kroz istraživanje i očuvanje baštine putem umjetnosti, in situ u muzeografskim okvirima. Time govorimo o muzejskoj nadgradnji u prenošenju tradicije u sadašnjost, a time i otvaramo nove mogućnosti u budućnosti. Govorimo o inovativnom načinu uključenja tradicijske baštine u obrazovne procese što doprinosi očuvanju kulturnog identiteta kroz medij likovne umjetnosti i književnost što korespondira s ciljevima i projektima Etnološkog odjela Narodnog muzeja Zadar.
Danas sve više svjedočimo iznimnom interesu za otkrivanje, istraživanje i dokumentiranje tradicijske baštine putem zaboravljenih memorija, odnosno oživljavanjem sjećanja, što po definiciji zauzima posebno mjesto u muzejima (i njihovo je poslanje) te dovodi do formiranja novo – starih, inovativnih formi i potrebe za otkrivanjem i proširivanjem načina prenošenja naše dragocjene baštine – našim baštinicima.
