quo;tradicionalnome okviru” naslijeđene zgrade, ni sklopa kasnijega Namjesništva, kao vrijedne graditeljske baštine i važnoga povijesnog spomenika, a „vijugavi stakleni hodnik” povrh krovova narušava vizure na sliku drevnoga grada, na cjelinu njegova urbanog pejzaža gledanog izvana, na tzv. „petu fasadu”, naveo je zadarski povjesničar umjetnosti Pavuša Vežić, komentirajući u posljednjem broju časopisa Ars Adriatica nedavno dovršenu obnovu Providurove palače u Zadru. Vežić se posebno osvrnuo na stubište izgrađeno u nutrini velikoga dvorišta palače te na krovni kat izgrađen na njezinim krilima.
Vežić podsjeća kako je jezgra Providurove palače, Palazzo Generalizio, za potrebe generalnoga providura i središnju administraciju Republike Venecije dovršena 1607. godine. Začeljem je prislonjena uz stariju Kneževu palaču, te je 40 godina kasnije povezana s njom u zajednički kompleks. Obnova je krenula od ideje da ponovno zažive kao kompleks Muzeja dvije palače.
Navodi kako projekt ima svoje nedostatke, koji su mogli biti otklonjeni dijalogom arhitekata, muzealaca i konzervatora. Tako je prostrano dvorište po sredini i visini presječeno kosinama stubišnih rampa, a one „poput kakve razgranate instalacije u prostoru prigušuju dostojanstvo prostora negdašnjega dvorišta, s cisternom i krunom zdenca, opterećenoga sada s ugrađenim stubištima”.
– Krovni kat pak, također je problematična instalacija, upravo „vijugavi stakleni hodnik … (koji) … postaje šetnica i belvedere”, do sada izveden čini se tek u jednoj polovini. U povijesnoj arhitekturi Zadra zaista su bile građene i krovne terase natkrivene trijemovima, tzv. altane. Nažalost, tek je jedna ostala u dobro sačuvanome stanju. No, za razliku od negdašnjih malenih trijemova na krovu stambenih kuća, nad Providurovom palačom sada je podignut, slikovito govoreći, „vlak na krovu”, duga kompozicija dvoetažnoga čeličnog i staklenog mosta koji gledan izvana u svim vizurama i velikoj mjeri narušava taj „važni eksponat” koji čini povijesni grad u Zadru, k tomu i povijesni arhitektonski kompleks u zaštićenoj urbanoj cjelini, zaključuje Vežić.
Pohvalio je ipak činjenicu da je Providurova palača, a s njom i Namjesništvo u cjelini, kao kompleks vrijednih građevina konačno obnovljen i da će pružati dobre uvjete za odvijanje programa Narodnog muzeja,ali i Koncertnoga ureda, Gradske knjižnice, te ostalih djelatnosti u kulturnome životu Zadra.
