Ovih dana ljubitelji televizijskih serija ponovo uživaju u praćenju kultne dramske serije “Jadnici” (franc. “Les Misérables”) snimljene prema romanu Viktora Hugoa, jednog od najvećih romanopisaca, pjesnika i dramatičara 19. stoljeća (roman je prvi put objavljen u Parizu, 15. svibnja 1862.). Bio je to jedan od prvih bestselera u modernom izdavaštvu. Jedno istraživanje u Francuskoj nedavno je pokazalo da među mrtvim piscima Viktor Hugo zauzima prvo mjesto ispred Marcela Pagnola, Julesa Vernea i Émile Zole. Život Viktora Hugoa bio je i te kako uzbudljiv u kojemu je veliki francuski romantik doživio preobraćenja, od zagriženog rojaliste i katolika do utopističkog socijaliste, a njegovi se političko – satirički stihovi i dan danas rado čitaju.
Ovih sam dana u svojoj zbirci pronašao jednu lijepu francusku spomen-omotnicu u izdanju francuskog poštanskog operatera “La Poste” posvećene Viktoru Hugou koja me je navela da zavirim u filatelistički časopis iz 1987. godine i pronađem neobičnu priču koja nam svjedoči o osebujnoj Hugovoj duhovitosti. Dokaz za to je jedno njegovo pismo (i odgovor koji je na to pismo dobio).
Kad su izašli njegovi “Jadnici” Hugo je pisao svom nakladniku (Belgijska izdavačka kuća “Lacroix & Verboeckhoven”), a tekst je glasio – „?”. Odgovor nakladnika je bio – „!”
Očito je Hugo u svoj svojoj veličini znao biti i – kratak. Sve pohvale zaslužuje i njegov ništa manje duhovit nakladnik
