Prve rezultate pilot istraživanja o odnosu žena prema turskim sapunicama u Hrvatskoj jučer je u sklopu Javne sociologije iznio mr. sci. Mirko Petrić s Odjela za sociologiju Sveučilišta u Zadru.
Kako to možete gledati, prva je aspekt posramljivanja žena, konzumenata turskih sapunica, koje su nakon američkih, otkrio je Perić, drugi najveći izvozni proizvod.
Njihova gledanost i uspjeh povezuje se s balkanskim sindromom kao kulturna bliskost. Međutim, turske sapunice se gladaju i u Južnoj Americi, Istočnoj Europi, Izraelu, Aziji… – Dakle, ne poklapa se to s prostorom Osmanskog carstva, uvodno je pojasnio Petrić koji je dio velikog tima jednog šireg znanstvenog istraživanja Institut Ivo Pilar u Splitu kojeg vodi poznata sociologinja prof. Inge Tomić Koludrović.
Popularnost turskih sapunica podudara se s Erdoganovom erom globalizacije, ali od njih zazire Zapadna Europa, širi je kontekst tog fenomena. Što su pokazali razgovori s ispitanicama sa šireg splitskog područja? Da su one, bez obzira na stupanj obrazovanja, medijski pismenije u gledanju turskih sapunica, nego što se to tumači kao kulturna bliskost. One uočavaju susret tradicionalnog i modernog u turskim sapunicama i nema identifikacije s prikazanom kulturom, naveo je Petrić. Naprotiv, uočavaju koliko su Turci napredniji u toj modernosti.
Ispitanice su uočile kako Turci izbjegavaju religijske sadržaje i paze da se slučano ne vidi minaret u kadru. Primjetile su dizajn luksuznih stanova i vila u kojima žive likovi sapunica. Ispitanice s visokim obrazovanjem pokazale su sklonost provjere tih povijesnih činjenica, proučavanje kostima, ističu kako su glumci daleko bolji od onih iz domaćih sapunica, kako su radnje dinimačine i tečne, prenio je Petrić dio odgovora ispitanih žena. One više ne žele gledati američke serije (u SAD-u su se sapunice počela slušati i gledati prije 70 godina i od Amerikanaca dolazi sam naziv, op.a) zbog nasilja kojeg u turskim sapunicama nema, istaknuo je Mirko Petrić.
On je podsjetio na seriju Gradić Peyton koja je kod nas bila “obiteljska svetinja”, pa su i nekim glumcima početkom 70-ih godina prirediili veličanstven doček, da bi se ispostavilo kako se u Americi ta serija daje u 6 sati ujutro. Ali je zato Antun Vrdoljak, kao direktor HRT-a, okupio obitelj kod Hrvata uz meksičke sapunice koje su se, prema Petrićevoj digresiji, otkupljivale u ogromnoj količini i prikazivale u podne.
U čemu je uspjeh turskih sapunica u Hrvatskoj, to će se doznati po završetku sociološkog istraživanja.
