Zadarsko kazališno ljeto završava dramskom premijerom Snajpera 1. kolovoza.
Iako je bila predviđena na otvorenoj sceni lapidarija Narodnog muzeja, pokazalo se kako scenografija predstave nije primjerena tom prostoru pa će se jedina dramska premijera Zadarskog kazališnog ljeta izvest u kazalištu, gdje će biti i izvedba.
– Tamo smo je pripremali 20 dana. Ja sam zadovoljan s poslom koji je odrađen s profesionalnim glumcima. Oni su dali sve od sebe. Nije bilo lako po ovoj vrućini. U procesu pripremanja predstave otkrio sam i potencijalnog mladog scenografa – Josip Kresovića koji je izlagao na 15 Minutes od Fame u Kneževoj palači. On nam je pomogao i potpisuje izradu scenografije, kazat će radatelj Vinko Radovčić.
On je iskoristio namještaj iz Providurove palače za scenografiju Snajpera. Radovčić s nestrpljenjem očekuje reakcije publike, osobito zato što smatra kako je Snajper nešto posve drugačije u odnosu na dosadašnju domaću dramsku produkciju.
Snajper je tekstualni predložak jednoga od najaktualnijih, kao i kritici i publici najpoznatijih i najpriznatijih autora današnjice, a kroz svoja tri lika na sceni propituje i dotiče se svima značajnih općeljudskih tema: Ima li smisla uopće dizati revoluciju ako pojedinac uvijek, na koncu, ostaje sam i prepušten sam sebi? Kuda i na koji način usmjeriti godinama brižno njegovani bunt, iznjedren iz duboko osobnih, autentičnih iskustava te samim time i nametnut društveno – sociološkim i političkim stanjima i okovima? Kako u svom tom kaosu pronaći sam sebe i vlastiti identitet i traži li se on uopće na pravom mjestu jer iz prošlih rovova ništa dobro nije proizašlo? Je li jedini izlaz iz pat pozicije ubiti ili biti umoren – doslovno, moralno, duhovno, intelektualno? Znači li „zbogom, oružje” konačnu i neopozivu, kukavičku predaju, baš onakvu kakvu sami preziremo i otvoreno kritiziramo? Izdaju sebe, borbe svojih predaka, svoje buduće obitelji? Postoji li uopće ikakva Obećana zemlja i, ako ona i postoji, kako u njoj pronaći i sakupiti krhotine svoje već sada veoma izmučene i izlomljene duše koja krvari na ostacima ostataka društvenoga uređenja koje je i samo pred – izdisajem? Postoje li ideali i bi li uopće trebali postojati? Kamo krenuti? Zašto držati oružje u ruci i tko ga je u ruke uopće i stavio? Čemu žrtva i za koga se ona, zapravo, i prinosi? Čemu Pariz i revolucija, čemu uskakanje u donkihotovsku rolu, čemu ljubav, čemu život?…. I odakle snaga za sve to (o)držati na okupu?.. Sasvim sam.
Iz fabule: Troje pripadnika mlađe i izgubljene generacije preispituje uzroke svog nezadovoljstva društvom i motive koji ih pokreću na promjenu. Prazan i napušten stan. Vrijeme je političke kampanje. Muki i njegova trudna djevojka Sunčica trebaju izvršiti naručeno ubojstvo predsjedničkog kandidata kako bi zaradili potrebni novac za odlazak u Pariz koji za njih postaje mitsko mjesto ostvarenja boljih prilika, nasuprot neperspektivnoj slici stvarnosti i “naciji luzera” iz koje žele pobjeći. U njihov plan umiješa se Student, rezignirani pacifist, čija pomirljiva uvjerenja pokazuju tek ostatke bunta i želju da se raskine s konvencijama društva…
Redatelj: Vinko Radovčić, scenografija: Josip Kresović, kostimografija: Anita Goreta, skladatelj: Mario Batković, savjetnica za scenski pokret: Natali Perić, oblikovatelj svjetla: Frane Papić, oblikovatelj tona: Denis Ostrogonac, igraju: Dominik Karakašić, Irena Tereza Prpić, Deni Sanković, Dragan Veselić i članovi Drame plus.
