ZADAR – Zadarski komorni orkestar sinoć je održao prvi koncert kojim se glazba, kako je rekao gradonačelnik Božidar Kalmeta, vratila u obnovljenu Koncertnu dvoranu.
Koncertna dvorana ima maksimalni kapacitet od 140 mjesta. Sinoć je u njoj vladala gužva i teško se dolazilo do slobodnog mjesta u prolazu uz veliki tonski pult.
Na koncert je došla mahom prijeratna koncertna publika koju je pozdravila nova ravnateljica Koncertnog ureda Dina Bušić, kazavši im kako će Koncertna dvorana ujedno biti i tonski studio. Koncertnoj dvorani vraćano je ime Braće Berse iz 1971. godine, pa je koncert-majstor Zadarskog komornog orkestra, Marco Graziani za dodatak u idiličnoj noći publici darovao Bersinu “Idilu”. Nažalost, tijekom izvedbe tog suptilnog dijela čuo se šum ventilacije.
Publika je bezuvjetno bila zadovoljna glazbenim doživljajem, ali ne i novim izgledom Koncertne dvorane. Ni gradonačelnik Kalmeta nije oduševljen količinom tehnike u dvorani, koja će, kako je rekao biti višenamjenska.
Gradonačelnik Zadra sinoć je bio jedan od onih koji za Koncertnu dvoranu imaju duboko sjećanje.
– Ovdje sam išao u osnovnu glazbenu školu, svirao u Gradskoj glazbi, pjevao u Zoranića, dakle cijela moja mladost vezana je za ovu dvoranu. Današnjim koncertom definitivno se glazba vratila u ovu dvoranu, a ne u petak kada je bilo otvaranje Kneževe palače. Uz ravnanje divnog, mladog glazbenika Marca Grazianija, ovo je, koliko se ja razumijem u ozbiljnu glazbu, bila sjajna izvedba, izjavio je gradonačelnik Kalmeta.
Za tehnički izgled Koncertne je kazao kako to sada moderna dvorana s modernom opremom. – Akustika je, čini mi se ista kao nekad. Manjak je što nema pozornice ali je veći prostor za balet i ples. Sjedalice su udobne, kazao je Kalmeta.
Na isto pitanje doživljaja obnovljene Koncertne dvorane, zadarski urbanist i kulturnjak, arhitekt Pavle Marušić je rekao kako je njemu tužno.
– Nije ono što je bilo. Ovdje su napravili višenamjensku dvorani i time su upropastili Koncertnu s pustim reflektorima. Žalosno što nema ogledala sa strane. Mogla se obnoviti onako kako je bila i kako je pripadala na neki način Zadranima. Ovako su nam je uzeli, smatra Marušić.
Njegova supruga, arhitektica Snježana Bačić Marušić rekla je kako je njoj dvorana maštovita i nova. – Ako će biti ovakav interes, dvorana je za Zadar mala.
Vidi se slabije, ali čulo se odlično, daleko bolje nego na Sveučilištu, ocijenila je Snježana Bačić Marušić.
Jedna od onih kojoj je stalo i sudjeluje u kulturnom životu Grada je i dr.sci. Vlasta Franičević. – Iznad svega sam žalosna zato što smo godinama živjeli za obnovu te dvoranu. Pogotovo mi, koji smo u toj dvorani svirali, pjevali, slušali koncerte i nosimo sentimente u sebi, pamtio svaku notu i svaki zvuk, razočarani smo. Prostor je ugušen, akustika nije što je nekad bila. Nekim modernim zahvatima dvorana je manja nego što je bila. Htjeli smo vratiti koncertnu publiku ali privući novu za ovdje ovako neće biti mjesta.
Nerazumljivo mi je čemu sva tehnika u jednoj koncertnoj dvorani koja je namijenjena za jedan komorni, intimni ugođaj slušanja glazbe. Svaka čast koncertu Zadarskog komornom orkestra. U njemu uvijek uživamo, ali dvorana mi je veliko razočaranje, komentar je Vlaste Franičević kojeg dijeli dobar dio vjerne glazbene publike pri sinoćnjem povratku u Koncertnu dvoranu.
Nije na odmet podsjetiti kako je arhitekt Igor Pedišić na prvoj javnoj prezentaciji projekta najavio kako će se Koncertna obnoviti u izvornom izdanju. Zbog čega se odustalo od autentičnog oživljavanje Koncertne dvorana koja je „srce” Kneževe palače, pitanje je za struku ali i za one koji su je očito drugačije doživjeli.
