ZADAR– S prizorima Srebrenice i zlodjela za koje je jučer osuđen Radovan Karadžić, mnogi Zadrani sinoć su televizijski dnevnik nastavili gledajući kazališnu predstavu 260 dana koju je napravio HNK Osijek.
Ratne strahote jedne slavonske obitelji, istinitu ratnu priču iz sjećanja dječaka Marijana Gubine, zadarska publika odgledala je s grčem u želucu. U tišini, duboko urezane emocije, kod mnogih su probudile sjećanje na proživljeno kao i nevjericu u užas kojeg je prošla ta, jedna od hrvatskih obitelji u srpskom logoru. Iako je sam autor na pozornici, Marijan Gubina poručio da još ima traume, ali ne mrzi, ono što je najviše porazilo publiku je sadašnjost svih tih ljudi koji su prošli najveću patnju i poniženje.
Naklon osječkih glumaca popraćen je pljeskom u kojem se osjetila doza kolektivne katarze. Gubina je imao prilike vidjeti reakciju zadarske publike po izlasku iz kazališta. Ona najvjernija, morala je zastati, razmijeniti osjećaje i komentare. Pa i priznati da su prvi put u kazalištu iskreno plakali, kao što je to uradila zadarska glumica Tamara Šoletić.
Sandra Marelja-Muić poslala nam je svoj osvrt na autora predstave:
Marijan Gubina je kao desetogodišnji dječak bio zatočen sa svojom obitelji u srpskom logoru u Dalju i proveo je 260 dana u logorskom i kućnom zatočeništvu, noseći svaki dan na svojim nejakim plećima strahote rata.
Kako bi ovom životnom razdoblju i patnji cijele obitelji dao smisao i ostavio nasljeđe generacijama koje dolaze iza, odlučuje sve to staviti na papir u obliku romana koji se upravo tako i zove „260 dana” i radi kazališnu izvedenicu istog da približi gledateljima doživljeno. Snažni glumački nastupi ansambla i vrlo učinkovit dramaturški tekst drže pažnju gledatelja prikovanu na pozornicu cijelo vrijeme predstave i ne ostavljaju puno prostora mašti jer svaka scena jasno daje do znanja što je bilo poslije bez potrebe da se to izgovori naglas. Zla kob koja prati ovu obitelj se nastavlja i nakon rata, te svatko od njih na svoj način danas pokušava svome životu dati smisao.
Na kraju predstave se i sam autor penje na pozornicu sa porukom da je oprostio svima i da ne mrzi, te da to ne smijemo ni mi. U svom nastojanju da suzbije podjele i ratom posijanu mržnju Marijan uspješno vodi humanitarnu udrugu „Auxilium”i projekt „Mirotvorac” usmjeren na ravnopravan život manjina i kulturu mira, te gostuje sa predstavljenjima svog romana i predstave diljem Europe.
Roman „260 dana” ne silazi sa ljestvice najčitanijih knjiga, te je preveden na strane jezike, a kazališna uprizorenja na inozemnim daskama spremno čekaju prevedena na svoju realizaciju , kao i sam film prema ratnoj priči ove slavonske obitelji.
