Bez trećega, ali s pečatom Vinka Radovčića

Glumačka radionica HNK Zadar u četvrtak će izvesti premijeru poznate drame
Milana Begovića “Bez trećega”. U redateljskoj, ali i glumačkoj ulozi ponovno se predstavlja Vinko Radovčić, kojem će Žana Bumber biti partnerica na pozornici.

Radovčić je u svojom najnovijem kazališenom projektu angažirao zadarske kreativne snage.

Dramaturgija je povjerene Ivani Begović koja s Radovčićem dijeli potpis i za ideju scenografije koju je izradio John Čolak. Radovčić je odgovoran i za kostimografiju u čijoj je izradi sudjelovala Vernada Stipaničev, kao i za izbor glazbe u čemu mu je pomogao Branimir Čakić..   

O zadarskoj premijeri poznate drame hrvatske moderne Vinko Radovčić piše:

Drama Bez trećega napisana je 1931. godine, a praizvedena iste godine u zagrebačkom HNK .
Ovjenčana je prestižnom Demetrovom nagradom 1932. godine, a izvođena je i u Brnu, Beogradu, Mariboru, Sarajevu, Splitu, Parizu, Pragu i Budimpešti. Nastala je dramatizacijom posljednjeg poglavlja romana Giga Barićeva i njezinih sedam prosaca u kojoj pisac psihologizira odnose između središnja dva lika u drami, Gige i Marka Barića. Drama se nastavlja na tradiciju ibsenovske književnosti koju je već ranije u hrvatsku književnost uveo Miroslav Krleža s dramskim ciklusom o obitelji Glembaj. Snažno afirmirajući osvještenu žensku individualnu svijest koja se emancipirano suprostavlja tradicionalnoj patrijahalnoj opoziciji muško-ženskih odnosa dodatno potenciranih muškarčevom ljubomorom, Begović vješto zaobilazi zamku plošnog feminizma, ponajviše znalačkim psihoanalitičkim prodiranjem u dubinu Gigine ličnosti.
Ljubomora je kao i ljubav. Za ljubomoru ne treba onaj treći. Dvoje je dosta.,- ključne su misli ove Begovićeve studije o ljubavi i ljubomori, pripadanju i razdvajanju, bliskosti i odbijanja, određene emotivnim krajnostima i izražene velikim i naglim dramskim amplitudama.
Za mene je život neprestano sukobljavanje i izmjena svijetlih i mračnih elemenata. A životna igra svjetla i sjene nigdje se ne vidi tako jasno i izrazito kao u odnosu muškarca i žene., – jednom je prilikom izjavio sam autor.
Povjerovao sam autoru na riječ. Snažno vođen tom idejom, pokušao sam na scenu postaviti svoje osobno viđenje i kreaciju ovog velikog dramskog djela.