U petak je u klubu Zadrana otvorena izložba Luke Klapana „Primorski krajolici” uz projekciju dokumentarnih filmova „ Pridraški fragmenti” i „Ruke od kamena” u organizaciji i pod pokroviteljstvom općine Novigrad i Klubu zadarskih studenata. Ciklus izloženih slika na osebujan i specifičan način pripovijeda priču o Pridrazi iz koje potječe i ovaj multimedijalan autor s adresom u Zagrebu. Da je multimedijalan u prilog idu ne samo slike koje su njegova prva ljubav već i nagrađivani dokumentarci. Koje su to sve nagrade i odakle ovaj autor crpi snagu za svoja djela saznat ćete iz intervjua koji je dao samo za čitatelje portala 057 info.
Ciklus slika „Primorski krajolici” rađen je tehnikom pastela, pa evo za početak nam objasnite zašto ste baš odabrali pastel kao sredstvo kojim se izražavate? I od kada traja vaša ljubav prema slikanju?
-Dakle, tehnika kojim se koristim je uljni pastel, slike su ilustrativna dječja poetika. Moja prva ljubav je crtanje i oduvijek pastel. Našao sam ga kao jedini način u komunikaciji s drugim osobama. Crtam od malih nogu, od kad sam se rodio, od tada je počela ljubav prem crtanju. Slikam kad se odmaram kad mi je najlipše. Kad dobijem inspiraciju prostrem svoje boje na stol i tada me idućih 6-7 sati nitko ne smije dirati, lipo gradim komad po komad papira.
Vaša najveća inspiracija je svakako vaše rodno mjesto Pridraga, ono se nalazi u vašim slikama i filmovima. Nedostaje li vam, i kako je izgledao vaš životni put koji vas je doveo u Zagreb?
-Otišao sam od kuće kao dijete, najmlađi od nas četvero na školovanje u Zagreb u internat gdje sam završio školu za unutarnje poslove. Sjećam se kako sam presretan išao kući za vikende, a s knedlom u grlu natrag. Uvik sam osjećao taj duh juga, mora, mirisa bora. Vratio bi se ja , ali je stjecaj okolnosti takav da sam trenutno u Zagrebu, tu radim i dobro sam se snašao .
Dobitnikom ste mnogih prestižnih nagrada na festivalima u inozemstvu i u Hrvatskoj od kojih valja istaknuti onu za osvojeno prvo mjesto na 40. KRAF-u za kratki film ”Ruke od kamena”, kako je tekao vaš filmski rad i kako ste ste se (s)našli u svijetu filma?
– Kad je Pridraga bila okupirana za vrijeme Domovinskog rata mislio sam da se više nikada nećemo vratiti na svoje ognjište. Tako sam 1996.g. kupio svoju prvu filmsku kameru i odlučio posnimiti spaljenu djedovinu, razrušene kuće, htio sam to arhivirati ne znajući da ću se time nekad profesionalno baviti kao danas. 2008.g. sam snimio eksperimentalnim filmom „San” koji je završio na 18. danima hrvatskog filma u službenoj selekciji među poznatim hrvatskim redateljima. To mi je bio strašan poticaj da se tendencioznije posvetim filmu. Počeo sam snimati tradicijske običaje kojih se sjećam iz djetinjstva, a koji su autohtoni za Pridragu i koji danas nestaju ili ih je sve manje.
U filmu „Ruke od kamena” pokazao sam svoju ljubav i umijeće u radu s kamerom i kadrovim i za taj film dobio prvu nagradu na festivalu amaterskih filmova 2009.g. u Rijeci. Sve mi je to bilo neočekivano i nevjerojatno. Svaki umjetnik ima neku granicu do koje želi doći i postići, a ja sam je tim filmom i postigao.
Izlažete li svoje radove u Pridragi i planirate li se nekad vratiti tamo?
U Pridragi sam 2010.g. napravio prezentaciju filma „Pridraški fragmenti” u organizaciji s župnim uredom, općinom Novigrad i mjesnim uredom gdje se okupilo oko 400 ljudi u kripti Crkve. Prošlo ljeto sam na poziv načelnika općine Jose Klapana također prezentirao film „Čuvar uspomene” čija je tema križni putem na Bleiburg, kao i i „Pridraški fragmenti” koji su okupili zainteresirano mnoštvo iz mjesta. Što se tiče povratka u Pridragu trenutno sam u ekspanziji rada i snimam nove projekte s općinom Novigrad tako da sam ja svakako tamo.
Prodajete li vaše slike i kakav je interes za njima?
-Što se tiče prodaje slika mnogi su zainteresirani, a meni se naprosto teško odvojiti od njih. Ja sam u zadnje dvije godine napravio 24 slike iz ciklusa „Primorski krajolici” i mnogi bi kupili neku od slika jer su im kako kažu lijepe, a ja bi ih ipak htio još jedno vrijeme izlagati prije nego li ih prodam. Prodao sam za sada samo jednu sliku , ali sam se dogovorio s kupcem da mi je mora još neko vrijeme ostaviti.
Osim pitoresknog mjesta iz kojeg potječete, te motiva mora i borova koji se provlače kroz vaše slike jedna od vaših velikih inspiracija je i Crkva Sv. Martina, što vas toliko veže za nju?
-Da, imam puno slika s motivom crkve Sv. Martina to je moja vječita tema. Kao dijete često sam s bakom išao tamo na misu i uvijek ostajao pod dojmom onih visokih čemprese koje ni tri čovjeka ne bi obgrlila, oni su tamo od kad je i Crkva.
Kad planirate vašu sljedeću izložbu ili film?
– Sljedeća izložba slika je u Podsusedu, povodom 4. Podsusedskih svečanosti gdje će istovremeno biti i prikazani moji kratki nagrađivani filmovi. Isto tako radim na još jednom dokumentarnom filmu u suradnji s općinom Novigrad, koja mi je velika podrška u mom radu.
Naime, načelnik općine Novigrad Joso Klapan, Lukin je veliki prijatelj i zaljubljenik u umjetnost, a suradnju su započeli prije četiri godine. Zajedničkim snagama odlučili su dokumentirati Pridragu kroz ono što ona je i što je bila prije, budući postoji jako malo videozapisa mjesta. Nadaju se da će obraditi još neke teme koje će budućim naraštajima omogućiti da vide i nauče nešto od starih običaje koji lagano nestaju ili ih već nema istaknuo je načelnik Klapan.
