U Zadru u medijskoj zavjetrini već nekoliko godina grupa mladih humanističkih znanstvenika kreira „[sic] – časopis za književnost, kulturu i književno prevođenje”.
U njemu se obrađuju teme, pisci i jezici koje ostali obično zaobilaze. Troje članova uredništva, Andrijana Vidić, Marko Lukić i Tomislav Kuzmanović, već su objavili tri broja časopisa, u kojima su se mogli i mogu slobodno pročitati različiti dobri tekstovi i prijevodi od Raymonda Carvera do Georgija Gospodinova, uz niz najrazličitijih stručnih studija. Urednici upravo paralelno spremaju četvrti i peti broj.
Kada je nastao časopis i na kakvoj teorijskoj platformi?
Andrijana Vidić: – Osnovan 2009. godine na Sveučilištu u Zadru „[sic] – časopis za književnost, kulturu i književno prevođenje” posvećen je objavljivanju znanstvenih radova iz područja teorije književnosti i kulture, koji se bave najrazličitijim društvenim i kulturnim fenomenima te promociji kvalitetne književnosti u prijevodu.
Časopis izlazi dvaput godišnje, u ljetnom i zimskom semestru tekuće akademske godine na hrvatskom i engleskom jeziku. Objavljivanjem znanstvenih radova, osvrta, kritika, intervjua i književnih prijevoda, želimo pružiti širok, internacionalan i interdisciplinaran pristup trenutačno dominantnim, ali i nedovoljno (pre)poznatim književnim i kulturnim temama te na taj način otvoriti dijalog između zagovornika različitih pristupa.
Kako birate prijevode i autore?
Marko Lukić: Pri izboru važna je literarna vrijednost, ponekad i aktualnost izvornika, ali i kvaliteta prijevoda. Prijevod svojom kvalitetom mora vjerno zastupati izvornik, ali istovremeno predstavljati punovrijedno djelo. Ne želimo se ograničiti samo na prijevode djela izvorno napisanih na danas dominantnim jezicima, već želimo promovirati kvalitetnu djela drugih manje poznatih književnosti, poput bugarske i grčke, kao i prijevode na engleski s npr. uzbečkog ili pak rovinjskog dijalekta.
Želimo promovirati književno prevođenje kao vrlo važan i vrijedan element obogaćivanja kulture – na taj način uvodimo tekstove i autore koji dosad nisu postojali u prijevodu ili su njihova djela dosad neprevedena. Time kultura jednostavno postaje bogatija, u nju se uvode neki novi načini umjetničkog promišljanja svijeta oko sebe, ali i novi načini uobličavanja našeg vlastitog svijeta. Prijevodi, barem na način na koji ih mi želimo gledati, nisu puko prepisivanje teksta na neki drugi jezik, već nas uče nečem novom i šire naše spoznaje.
Je li izlaženje samo na internetu vaš izbor ili posljedica financijske recesije? Marko Lukić: Online izdanje je naša odluka. Ta odluka nije bila potaknuta manjkom financija već željom da se realizira međunarodni znanstveni časopis koji bi funkcionirao isključivo na takvoj, daleko dinamičnijoj platformi. Čitav proces izlaženja daleko je ubrzan, a financije su drastično smanjene.
Tu se naravno pojavljuje pitanje je li online izdanje časopisa „manje vrijedno” od papira, no s obzirom na današnju opću digitalizaciju informacija i na mogućnost kvalitetnog i trajnog pohranjivanja podataka, odluka između papira i digitalnog iščitavanja teksta svedena je na stvar osobnog odabira.
Kakve su reakcije struke, sredine i web zajednice?
Marko Lukić: Do sada smo dobili iznimno pozitivne reakcije. Od VIDI nagrade za 2010. godinu, sve do pokazanog interesa domaće i međunarodne znanstvene scene. Nadamo se da će se takve reakcije i pozitivna iskustva nastaviti i dalje.
