Sa Ščelkunčikom završava godina u kazalištu

Poznati balet Ščelkunčik u izvedbi ansambla splistkog HNK-a zatvorit će program kazališne godine u Zadru ovog utorka, a nakon što je ta baletna predstava prigodno obnovljena ovih dana bila u splitskom teatru.

Zadrani će ponovno u kazalište tek 12. siječnja kada će ponovno imati priliku pogledati domaću produkciju Sarah Bernhardt koja se igra također radi gostovanja. Na siječanjskom programu tri su dramska gostovanja i izvedba monodrame Arijane Čuline u humanitarne svrhe. 

Ščelkunčik, jedini balet kojeg će Zadrani imati priliku vidjeti u ovoj sezoni ima dva čina.

Prvi čin
Kuća predsjednika Silberhausa.

Na Badnju večer okuplja se sva rodbina. Domaćinu i njegovoj supruzi oni predaju brojne darove. Klara, predsjednikova kćerkica, potajno se ušuljala u svečanu dvoranu i zadivljena je prekrasnim stvarima: turskim medom, arapskom kavom, španjolskom čokoladom, švicarskim bombonima, kineskim čajem i ukrajinskim slatkišima. Još samo da na božićnom drvcu budu upaljene svijeće i djeca će biti pozvana na darivanje. Iznenada, pojavljuje se gospodin Drosselmeyer, Klarin kum, omiljen među djecom jer im uvijek priređuje brojne čarolije i iznenađenja. Nešto je manje oduševljenja među damama koje baš i nisu najsretnije kad Drosselmeyer stane miševe pretvarati u stručke cvijeća. No, ovoga puta gospodin Drosselmeyer društvo zadivljuje ogromnim lutkama koje se mogu navijati. Djeca su raduju Colombini, Pierrotu i Arlequinu; slatko se smiju Grenadiru i Marketenderici. Ona bi da im ujak Drosselmeyer pokaže još neku vragoliju, no on udovoljava tek Klarinim molbama i poklanja joj drvenog orašara (Ščelkunčika). Taj veseli lutak umije razbijati prave orahe. Klara je očarana poklonom, ali orašar se ne sviđa njezinom mlađem bratu Franzu koji joj ga istrgne i pokuša mu slomiti zube. Do mile se volje izigravši i naplesavši, umorna djeca odlaze na počinak u pratnji sobarica, a gosti se započinju opraštati. Samo Klaru i Franza, koji su zaspali u svečanoj dvorani, majka odnosi u krevet, a orašara uzima iz Klarina naručja i stavlja ga pod božićno drvo. Svjetla se gase, kuća utone u tišinu… Iznenada, otvaraju se vrata i Klara u noćnoj košulji ulazi ponovo u dvoranu. Svojim šuštanjem prestraše je mali miševi i ona se požuri kako bi svog dragog orašara spasila od opakih životinja. Odzvanja ponoć, no umjesto kazaljke na sobnoj uri Klara opaža kuma Drosselmeyera. On izlazi iz sata i obećava joj veliku čaroliju. I doista, i orašar i božićno drvo počinju, kao da su oživjeli, rasti. Ali Klara istodobno vidi da se sa svih strana skupljaju miševi i prijete njezinom dragom orašaru. Predvođene troglavim mišjim kraljem životinje napadaju i počinju proždirati vojnike-paprenjake koje predvodi orašar. Ostavši sam, on se i dalje neustrašivo suprotstavlja miševima, sve dok Klara ne zgrabi svoju papuču i njome ubije mišjeg kralja. Obezglavljeni miševi pobjegnu. Izbavljen iznenadnom Klarinim hrabrošću, Orašar se ponovo počinje pretvarati u princa, a božićno drvo iznenada postaje jednom od prekrasnih, snijegom pokrivenih jelki. Nije to obična šuma, nego šuma u kojoj će snježna kraljica Klaru i princa povesti u carstvo lakih i slobodnih bijelih pahuljica.

Drugi čin treba ipak otkriti na pozornici zadarskog HNK-a.