U arheološkoj periodici nedavno je izišao znanstveni rad doc. dr. sc. Mate Ilkića pod naslovom “Rimska vojna diploma iz Podgrađa (Asseria)”, u kojem je obrađen iznimno vrijedan i rijedak epigrafski spomenik pravnog karaktera. Riječ je o ispravi poput današnjih osobnih iskaznica ili putovnica. No, dokument kojega je Ilkić znanstveno publicirao izrađen je od bronce, a star je skoro dva tisućljeća. Rimsku vojnu diplomu, doduše necjelovito sačuvanu, slučajno je pronašao mještanin Podgrađa, Ivica Čerina. O samim okolnostima nalaza Ilkić nam je kazao:
– Da bi arheološki lokalitet Aserija bila bolje povezana s ostatkom svijeta izgrađena je pristupna cesta. Prigodom njezinoga trasiranja bagerom je manjim dijelom izrovan dio prostora uz taj velebni antički grad u južnoj Liburniji. Tako je na svijetlost dana dospjela rimska vojnička diploma, i to puknuta na dva dijela. Ulomke je prvi zamijetio Ivica Čerina. Taj mještanin obližnjih Podgrađa imao je volje sagnuti se, pokupiti pločice i odnijeti ih doma, a da nije znao o čemu je točno riječ. Pretpostavljao je da su pločice vrlo stare, jer je primijetio na njima slova. Inače, Ivica Čerina je moj stariji prijatelj. Taj domoljub, častan čovjek, koji cijeni i poštuje kulturnu baštinu, pozvao me da vidim što je on to bio našao. Odmah sam shvatio da je riječ o iznimno rijetkom epigrafskom spomeniku pravnoga karaktera, poznatom pod suvremenim nazivom „rimska vojnička diploma”, kazao nam je Ilkić, te je istaknuo kako je riječ o nalazima koji su iznimno rijetki na prostoru nekadašnjeg Rimskog carstva.
Osobna iskaznica Rimljanina
– Sve do pronalaska aserijatske diplome, s području Dalmacije bile su poznate samo dvije takve isprave, koje potječu s području Solina, odnosno rimske Salone. No, one se već odavna čuvaju u inozemstvu. Ali, diploma iz Aserije trajno će biti sačuvana u Hrvatskoj. Naime, istaknuvši veliku važnost toga epigrafskog spomenika, pronalazaču sam sugerirao da ga ustupi na čuvanje muzejskoj instituciji. On se s time odmah složio. Potom sam o svemu tome izvijestio kolegu prof. dr. sc. Dražena Maršića, sada već bivšega ravnatelja zadarskog Arheološkog muzeja. Na zadovoljstvo sviju tako je taj iznimno rijedak nalaz našao svoje primjereno mjesto kao osobito vrijedan eksponat u zadarskom Arheološkom muzeju – naglasio je Mato Ilkić, kojeg pitamo i o svrsi koju je taj predmet imao u rimskome svijetu.
– Uspoređujući s današnjim vremenom, rimske vojničke diplome su bile poput osobnih dokumenata koje svi posjedujemo, kao što su osobna iskaznica ili putovnica. No, rimske vojničke diplome su sadržajno iznimno bogate važnim informacijama, tim više što je na njima, ukoliko su cjelovito sačuvane, naznačen i točan nadnevak kada su izdane u glavnome gradu antičke velesile, tj. u Rimu. Dakle, njih se može usporediti i s današnjim sredstvima javnoga priopćavanja, poput „Zadarskoga lista”, ali staroga skoro dva tisućljeća. Naime, one pružaju niz iznimno važnih podataka o carevima, namjesnicima, konzulima, postrojbama, provincijama, zapovjednicima, običnim vojnicima, njihovom podrijetlu i narodnosti, njihovoj obitelji i pravnim povlasticama koje su stekli. U njima su navedeni i svjedoci koji su jamčili valjanost tih svjedočanstava. Također, naznačeno je i mjesto u Rimu gdje je izvješen izvorni carski dokument na uvid „urbi et orbi”. Zbog svega toga može se reći da rimske vojničke diplome zapravo predstavljaju najstariji registar branitelja.
Ilirički konjanik?
Mjesto nalaza odmah nameće pitanje podrijetla nekadašnjeg vlasnika aserijeatke isprave. Dakle, možemo li pretpostaviti da je on bio sa sjevernodalmatinskoga područja? Ilkić ne odbacuje tu mogućnost.
– To je vrlo vjerojatno. Naime, u toj fragmentiranoj rimskoj vojničkoj diplomi sačuvan je ipak veliki dio teksta. Može se iščitati da je izdana u vrijeme rimskoga cara Hadrijana, negdje između 125. i 126. godine te da se odnosi na vojsku koja je tad bila stacionirana u rimskoj provinciji Donjoj Daciji, što je dio današnje Rumunjske. Spominje se niz konjaničkih i pješačkih vojnih formacija, čiji su pripadnici dobili rimsko građansko pravo, tj. vojne diplome. Posve je sigurno to da je i onaj čija je diploma nađena na području Podgrađa, bio nedvojbeno angažiran u Daciji kao vojnik. Vrlo je vjerojatno bio podrijetlom iz Aserije, kamo se bio vratio, kad mu je nakon 25 godina završila vojna misija. Vjerojatno je bio unovačen oko 100. godine, a to je baš vrijeme kad je rimski car Trajan skupljao vojsku za napad na Dačane. Očito je sudjelovao u ratovima kojima su Dačani bili pokoreni i kasnije kao pripadnik tamošnjih okupacijskih snaga. Nakon časnog otpusta dobio je rimsko građansko pravo, tj. državljanstvo, te se vratio vjerojatno u svoju rodnu sjevernu Dalmaciju, i to u Aseriju, smatra Ilkić, koji ova razmišljanja potkrjepljuje s još jednim argumentom.
– Nadalje, tu pretpostavku podržava i činjenica da se unutar vojnih formacija koje su izrijekom navedene u toj aserijatskoj ispravi spominje i veksilacija iliričkih konjanika, a Aserija je upravo na prostoru Ilirika, odakle su bili unovačeni pripadnici te postrojbe. Na žalost, nije sačuvan donji dio diplome gdje je moralo biti upisano i ime časno otpuštenoga vojnika. Kako god bilo, on je kao rimski građanin došao u Aseriju, i to s područja Donje Dacije, gdje je nedvojbeno bio na službi, vjerojatno od početka Trajanovog osvajanja toga područja s lijeve strane donjeg Podunavlja.
Na kraju spominjemo i to da je Mato Ilkić kao
– Na prostoru Hrvatske u posljednjih približno 150 godina pronađeno je 14 rimskih vojničkih diploma. One su slučajno otkrivene, i to uglavnom uz rimski limes i njegovom neposrednom zaleđu. To je i logično, jer je uz dunavsku granicu bila koncentrirana rimska vojna sila. Meni se posrećilo da sam do sad našao dvije rimske vojničke diplome. Zapravo, jedini sam arheolog u povijesti hrvatske arheologije, koji je osobno pronašao takav epigrafski spomenik. Eto, posrećilo mi se i to da objavim njih čak 3, uključujući i ovu iz Aserije. O
