ZADAR– “Tajne egipatskih mumija”, naslov je izložbe otvorene u srijedu u Arheološkom muzeju Zadar.
Suradnja je to zadarskog i zagrebačkog Arheološkog muzeja. Nakon višegodišnje pauze zadarski muzej ugošćuje zagrebački. Ravnatelj Arheološkog muzeja Zadar dr. sc. Dražen Maršić podsjetio je kako je ovo izložba koju je Arheološki muzej Zagreb otvorio u Noći muzeja 2010., a ova institucija posjeduje najveću egipatsku zbirku u Hrvatskoj.
Ravnatelj Arheološkog muzeja Zagreb Ante Rendić Miočević napomenuo je kako je izložba nastala spontano, na inicijativu dr. Mislava Čavke i dr. Igora Uranića. Podsjetio je kako je u jednom trenutku napravljena analiza jedne mumije, za koju se mislilo da je novovjekovna
– Mislili smo da se radi o novovjekovnoj mumiji, sve dok nije u novoj bolnici u Zagrebu napravljena analiza. Kad je riječ o egipatskoj zbirci, Arheološki muzej Zagreb posjeduje najveću zbirku, ne samo u Hrvatskoj, već južno od Beča i pešte sve do Aleksandrije, kazao je Rendić Miočević podsjetivši kako suradnja zadarskog i zagrebačkog muzeja nije jednosmjerna, budući da je u Zagrebu gostovalo više zadarskih izložbi.
Dr. Uranić je napomenuo da kad je riječ o egipatskoj zbirci dio koji se odnosi na mumije je delikatan, jer se radi o ljudskim tijelima.
– Arheologija i egiptologija polaze od toga da se iz mumija može puno toga naučiti, kao naprimjer o načinu života, početcima medicine koji su se tada primjenjivali, kazao je Uranić istaknuvši kako je istraživanje mumija izazov i za najnovije tehnologije.
U Arheološkom muzeju u Zagrebu čuva se pet ljudskih mumija iz razdoblja faraonskog Egipta. Osim njih Muzej posjeduje i nekoliko dijelova ljudskih mumificiranih tijela, kao i mumije krokodila, price ibisa, mačke, mungosa i guštera.
Zagrebačka mumija poznata je diljem svijeta po najdužem otkrivenom etrušćanskom zapisu, zv. “Zagrebačkoj lanenoj knjizi” (Liber linteus Zagrabiensis). Ona je, kao i mumije žena Kaipamau, Šepenun i Kareset izložena u stalnom postavu muzejske Egipatske zbirke.
Peta mumija anonimne ženske osobe godinama je bila pohranjena u muzejskom depozitoriju i u prigodi ‘Noći muzeja’ prvi put se pokazala javnosti. Mumiju je u 19. stoljeću Muzeju darovao zagrebački biskup Juraj Haulik. Ona je bila pohranjena u, očito lažnom, neautentičnom sarkofagu, koji je, najvjerojatnije nastao u vrijeme “egiptomanije”, pokreta koji je u 19. stoljeću poticao imitiranje staroegipatske umjetnosti. Unatoč oštećenjima i neobičnom izgledu istraživanja su pokazala da je mumija pohranjena u recentni lijes ipak autentična. Ispitivanje metodom C14, obavljeno u SAD-u, pokazalo je da je tijelo moguće dtirati u 4. st. Pr. Kr. Nakon utvrđivanja navedene činjenice na mumiji su započela razna istraživanja u organizaciji Instituata za antropologiju i dr. Mislava Čavke. Mumija je snimana dubinski CT metodom da bis e pokazala njezina struktura i otkrili detalji o tijelu, njegovu stanju, deformacijama, starosti, uzroku, smrti, itd.
