U Kneževoj palači održan je okrugli stol na temu “Povratnički potencijali” o mogućnostima poticanja povratka hrvatskih iseljenika te o društvenim, gospodarskim i razvojnim potencijalima povratnika i dijaspore.
Kroz tri okrugla stola o problematici su govorili zadarski gradonačelnik Šime Erlić, prorektorica Sveučilišta u Zadru izv. prof. dr. sc. Ivana Lončar, posebna savjetnica ministra vanjskih i europskih poslova prof. dr. sc. Vanda Babić Galić, ravnateljica Instituta za istraživanje migracija dr. sc. Marina Perić Kaselj i dr.
– Zadar je jedan od hrvatskih gradova koji ima pozitivan migracijski saldo, s ljudima iz drugih hrvatskih gradova i županija koji dolaze zbog poslovnih prilika i kvalitete života, dok oni izvan granica RH dolaze kao radna snaga. Posebno nas vesele podaci kako imamo puno povratnika iz Europe, Australije i Južne Amerike, stotinjak njih svake godine koji se vrate i ostanu ovdje živjeti. Sigurnost, kvaliteta života i mogućnost da djecu odgajaju u hrvatskom i kršćanskom okruženju ono su što moramo zaštititi i pospješiti njihov daljnji povratak, rekao je gradonačelnik Erlić.
Babić Galić istaknula je primjer povratka iseljenika iz Bavarske, koja je desetljećima najveća hrvatska zajednica u Europi, a veliki pomak napravljen je posebnim tretmanom potomaka iseljenika, koji imaju drugačiji status u odnosu na strane državljane. Prorektorica Lončar dotaknula se pitanja integracije kroz učenje hrvatskog jezika, koje se provodi u Centru za strane jezike Sveučilišta u Zadru.
– Vraćaju nam se cijele obitelji različite dobi koje je potrebno uvesti u sustav i omogućiti im učenje jezika. U najvećem broju slučajeva, preko 95 posto, to su potomci iseljenika iz Južne Amerike. Uz nastavu jezika na svim razinama poznavanja u Centru, imamo i nastavu hrvatske kulture i terensku nastavu, jer nam je cilj integrirati iseljenike koji ipak dolaze iz drugačijeg podneblja, s drugačijim poimanjem elemenata svakodnevnog života i kulture, rekla je Lončar.
U rad s povratnicima uključeni su studenti stranih jezika, koji s njima u paru uče materinske jezike.
– Najveći broj naših polaznika nema prethodnog znanja hrvatskog jezika. Preko oceana se najčešće ide trbuhom za kruhom, najveći je broj iseljenika muškog spola, a jezik se prenosi preko majki i baka. U nekim hrvatskim zajednicama jezik je prisutan u kulturnim klubovima, pjesmama, običajima; neki naši polaznici koji ne govore hrvatski jezik znaju otpjevati sve božićne pjesme jer hrvatske prekomorske zajednice pomno njeguju hrvatske običaje i tradicije. Jezična barijera najveća je prepreka stvarnoj i potpunoj integraciji. Bez znanja hrvatskog jezika povratnici su osuđeni na svoj kulturni krug povratnika, na mali krug ljudi koji govore njihov jezik jer jezik ne predstavlja samo sredstvo komunikacije nego i važan faktor društvene uključenosti i osjećaja pripadnosti. Ako osoba ne vlada jezikom na razini potrebnoj za studij ili posao, može se osjećati izolirano ili imati ograničene mogućnosti sudjelovanja u društvenom životu. U tom smislu nudimo tečajeve jezika, kulturne i integracijske radionice, terensku nastavu, učenje u tandemu, kulturnu medijaciju, administrativnu pomoć; nastojimo odgovoriti na sve potrebe polaznika, istaknula je Lončar.
O svom iskustvu povratka govorila je Ornella Cardaci, koja je s cijelom obitelji preselila iz Argentine u Hrvatsku.
– Ponosna sam unuka Hrvata s mamine strane. Pripadam hrvatskoj zajednici u Buenos Airesu i tamo sam naučila plesati kolo, pjevati i moliti na hrvatskom jeziku. Ali uvijek sam željela učiti hrvatski jezik u Hrvatskoj. Moj muž je Argentinac, nema hrvatske korijene, ali jako voli Hrvatsku, hrvatski jezik i hrvatsku kulturu. Tu, u Hrvatskoj, imamo prijatelje i jako nam se sviđa ritam života. Slika o svakodnevnom životu u Hrvatskoj koju sam imala dok sam živjela u Argentini nije tako različita od ove koju sada imam, ali moje iskustvo s birokracijom je neugodno, iako sam odvjetnica. Smatram da su konkretni koraci koje bi Hrvatska trebala poduzeti ubrzavanje procesa za dobivanje privremenog boravka i hrvatskog državljanstva za učenje, rad i planiranje života u Hrvatskoj, proširenje broja i vrijednosti stipendija, a učenje hrvatskog jezika, po meni, je najvažnija strategija za integraciju povratnika u Hrvatskoj, rekla je Cardaci.
