Knjižnica Franjevačkog samostana sv. Frane u Zadru ponovno je privukla pozornost stručne i šire javnosti nakon što su u njezinu fondu pronađena dva fragmenta iznimno rane inkunabule – latinske Biblije (Vulgate) tiskane 1462. godine u Mainzu, u tiskari Johannesa Fusta i Petera Schöffera, svega sedam godina nakon Gutenbergove Biblije.
Riječ je o fragmentu od samo četiri stranice latinskog teksta Biblije (Vulgate), izdanja knjige Johannesa Fust i Petera Schöffer u Mainzu 1462. Ta dva lista otisnuta na pergameni, u samostanskoj knjižnici još 1916. registrirao je Ernst Philip Goldschmidt (1887. – 1954.) bečki antikvar i bibliofil. Tu inkunabulu naveo je i Josip Badalić u svojoj knjizi Inkunabule u Narodnoj Republici Hrvatskoj. Zagreb, 1952., sa signaturom knjižnice sv. Frane „I – 8“. O inkunabuli su pisali i Šime Jurić i Vatroslav Frkin 1985. i 1990. Na zna se ipak jesu li je dva posljednja spomenuta autora fizički vidjela, a franjevci koji su posljednjih dvadesetak godina živjeli u samostanu sv. Frane također nisu znali gdje se ona nalazi. Zadarski konzervatori u inventar umjetnina samostana sv. Frane, kojeg su pravili 2010., za nju su stoga napisali da nedostaje.
Iako se radi o samo dva lista pergamene, riječ je o iznimno vrijednom djelu za hrvatsku kulturnu baštinu.
O važnosti ovog otkrića na konferenciji za novinare govorio je gvardijan samostana fra Stipe Nosić, istaknuvši kako se radi o najstarijoj tiskanoj knjizi koja se čuva u Hrvatskoj, iako je sačuvana samo u fragmentima.
– Uz stotinjak inkunabula koje se nalaze po našim samostanima, ova je najstarija – tiskana 1462. godine. To je latinska Biblija, Vulgata, prijevod svetog Jeronima, rekao je fra Stipe Nosić.
Riječ je o četiri stranice otisnute na pergameni, koje su nekad bile iskorištene kao omoti za druge knjige, što je bila česta praksa u prošlim stoljećima. Upravo je takvu njihovu uporabu 1916. godine prepoznao i evidentirao Ernst Philip Goldschmidt, a kasnije ih je u svojoj knjizi iz 1952. opisao i Josip Badalić.
– Austrijski stručnjak Goldschmidt tada je otkrio te omote i registrirao ih kao inkunabulu. Kasnije je to učinio i Badalić. No, s vremenom se izgubio trag gdje se točno nalaze.
Tijekom desetljeća fragmenti su u inventarima vođeni kao nestali, a ni franjevci koji su posljednjih dvadesetak godina živjeli u samostanu nisu znali gdje se nalaze. Preokret se dogodio nedavno, gotovo slučajno.
– Tražio sam druge ulomke i odmah sam je prepoznao, jer je Badalić jednu stranicu objavio u svojoj knjizi. Po inicijalima sam znao da je to – to, rekao je gvardijan.
Fragmenti sadrže ulomak iz proroka Amosa i list iz Evanđelja po Marku, s ručno oslikanim inicijalima u crnoj i crvenoj boji, što je karakteristično za najranije tiskane knjige.
– Cijene za ovu inkunabulu zapravo nema. Ona je za hrvatsku kulturu neprocjenjiva, jer se svugdje navodi kao najstarija tiskana knjiga u Hrvatskoj, naglasio je fra Stipe Nosić.
Pronađeni fragmenti sada su sigurno pohranjeni i zaštićeni, uz ostale inkunabule u samostanskoj knjižnici, koja i dalje ostaje jedno od najvažnijih mjesta čuvanja pisane kulturne baštine u Hrvatskoj.
