“Na području Općine Gračac, gdje već postoje 34 vjetroturbine, planira se izgradnja 3 nove vjetroelektrane s ukupno 58 novih turbina, a u budućnosti i dodatnih 71. Takvi su zahvati vrlo negativni za prirodu jer se planiraju na izuzetno vrijednom području, što potvrđuju i Karte osjetljivosti prostora RH na razvoj solarnih i vjetroelektrana, koju je izradilo Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije u suradnji s Energetskim institutom Hrvoje Požar. Te su Karte izrađene kako bi izbjeglo planiranje novih sunčanih i vjetroelektrana na područjima visoke osjetljivosti prirode – kao što je područje na kojem se planiraju 3 nove vjetroelektrane”, rekla je Dušica Radojčić, predsjednica saborskog Odbora za zaštitu okoliša i prirode, na konferenciji za medije naziva “Devastirajuće posljedice izgradnje novih vjetroturbina” koja se održala u Općini Gračac.
U studijama utjecaja na okoliš negativan utjecaj na pojedine prirodne vrijednosti je podcijenjen, a predložene mjere ne uklanjanju niti sprječavaju potencijalni utjecaj na gubitak staništa ciljnih vrsta Ekološke mreže.
Mnogi stručnjaci i institucije uključili su se u komentiranje studija na javnom savjetovanju, primjećujući njihovu netočnost, manjak recentnih znanstvenih podataka, kontradiktorne informacije, neutemeljene i paušalne izjave kojima se nastoji umanjiti negativan utjecaj zahvata. Zahvat će imati značajan negativan utjecaj na lokalno stanovništvo i ekosustav, uzrokujući narušavanje staništa i ugrožavajući zaštićene životinjske vrste, uključujući sve tri vrste velikih zvijeri.
“Ono čemu svjedočimo u posljednje vrijeme je degradacija postupaka procjene utjecaj na okoliš, koji se svode na pravdanje zahvata umjesto da ozbiljno procijene moguće negativne utjecaje. Zelena tranzicija mora biti pravedna, ona lokalnoj zajednici mora nešto donijeti, a ne kao u ovom, ali i u drugim recentnim slučajevima samo otimati. Treba jasno reći – radi se o zelenoj grabeži pod krinkom zelene tranzicije. Interes investitora ne smije biti ispred interesa stanovnika i njihove budućnosti, očuvanja prirode i okoliša, vodotokova, biljnih i životinjskih vrsta”, kaže Radojčić.
Studije utjecaja na okoliš za tri nove vjetroelektrane ne navode popis točnih lokacija vjetroagregata i nadmorskih visina na kojima se planira njihovih izgradnja, a dio agregata se planira na području Natura 2000, koje je područje rasprostranjenosti više ugroženih i rijetkih pa i zaštićenih vrsta flore i faune. Ako to nisu dovoljni argumenti, na loš utjecaj koji bi ove vjetrorurbine visoke 225 metara imale na prirodu ukazuje i Karta osjetljivosti prostora na razvoj solarnih i vjetroelektrana koju je izradilo Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije u suradnji s Energetskim institutom Hrvoje Požar. Za sve tri planirane vjetroelektrane Karta osjetljivosti govori da se radi o području u kojem postoji veća mogućnost značajnog negativnog utjecaja na prirodu budući da je više elemenata prirode visoko osjetljivo (umjereno do vrlo visoko osjetljivo).
Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije nakon provedenog postupka procjene utjecaja na okoliš mora donijeti rješenje o tome jesu li zahvati prihvatljivi za okoliš ili ne. “Zahvati nisu prihvatljivi ni za prirodu, ni za okoliš ni za lokalnu zajednicu i zaista se nadam da Ministarstvo neće donositi odluke koje su u suprotnosti s vlastitim dokumentima.”
Na konferenciji za medije govorile su i eko-aktivistkinje i predstavnice lokalnih zajednica Gordana Cuissot Labus i Marijana Jurišić te predsjednik Udruge Eko Čuvarkuća iz Velike Popine Đorđe Stojsavljević, upozoravajući na sustavnu nebrigu državnih institucija i opasnosti koje prijete prirodnom i životnom okolišu tog područja zbog planirane izgradnje novih vjetroparkova.
Marijana Jurišić istaknula je da Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, unatoč brojnim primjedbama i službenim prigovorima lokalne zajednice, i dalje odgovara novinarima citirajući dijelove studije utjecaja na okoliš koji su, kako je rekla, “puni neistina”. Navela je da se u studiji tvrdi kako na tom području nema nadzemnih vodnih tijela sa stalnim vodnim režimom, iako postoji najmanje osam potoka koji nikad ne presušuju. Iz tih potoka, kazala je, dolaze i dva lokalna vodovoda — jedan star 150 godina, izgrađen još u doba Franje Josipa, a drugi koji su mještani izgradili samodoprinosima prije 40 godina. “Autori studije nikako nisu mogli doći na teren i ne vidjeti potoke iz kojih piju vodu mještani i njihovo blago”, rekla je, dodajući da se područje nalazi unutar zaštićenog staništa Natura 2000 u kojem žive vuk, medvjed, ris, šišmiši, orlovi i zaštićena zmija žutokrug.
Đorđe Stojsavljević upozorio je da su prostorni planovi mijenjani iza leđa građana, a autori studije tvrde da smo mi navikli na vjetroelektrane. “Oko Velike Popine žele izgraditi prsten od 75 turbina. Već je sada život u blizini postojećih gotovo nepodnošljiv zbog buke”, rekao je Stojsavljević.
“Kad zbog devastacije ni Zadar više ne bude imao pitku vodu, svi će se pitati što se dogodilo. Od struje koja će se ovdje proizvoditi i izvoziti, lokalna zajednica neće imati ništa osim uništene prirode”, zaključila je Cuissot Labus.
