Volim ženu i djecu, a Betlese obožavam, ta izjava u prolazu jednog Zadranina najbolje odražava doživljaj zadarske publike koju im je za 30 godina benda, uz gotovo 3 sata koliko su u zadarskom kazalištu svirali i pjevali The Beatles Revival Bend.
Neki su u ritmu morali otići ranije – na brod.
Bila je to iznimna svirka bogatog repertoara Beatlesa koji su žarili i palili 10 godina, a riječka izvedenica ih slijedi i izvodi 30 godina. Ukazao je na to gost iznenađenja Neno Belan koji je najavio svoj nastup idućeg mjeseca u Arsenalu. Belanov trag ostao je na pozornici u gitarskom nadmetanju s Erikom Malnarom u produženoj verziji izvedbi najljepše rokerske balade Betlesa – While My Guitar Gently Weeps.
Sve ostalo je zvučalo kao original muzike koja vraća u vremena kada se uz Betlese plesalo, ludovalo i pjevalo po tulumima. Zadarska publika je doslovno imala ulogu “beck” vokala, a svoj glas je pustila 8- godišnja Ena. Djevojčica koja je iz publike poželjela Yellow Submarine“, uz potporu starijeg brata i trojice članova benda, nadjačala ih je u refrenu.
Iako su bili najavljeni kao gosti, zadarski Beatlesi, Songbustersi, njihov je nastup izostao jer je doktoru Grgurović, kako doznajemo, pukao glas.
Ali je pravi gost iznenađenja bio Davor Valčić kojeg je najavio sam Erik, imitirajući jingle sa svog omiljenog Radija 057 o “hobotnici i mobitelu” sa Zaglava., bez “zadarskih pivaća i badže…” Uz malo svog hip-hopa stila, Davor je bio pravo iznenađenje u izvedbi I’ve just seen a face i obećanje da će drugi put biti bolji.
Riječki glazbenici dijelili su s pozornice i svoje uspomene na nastupe u Maya pubu kada su izvodili program, a plakat koncerta Sgt. Pepper proslave još čuva profesor rock repeticija s Radija 057.
Yesterday u solo izvedbi Josipa Radića, bila je najljepša uspomena na Bend koji je Zadranima svih generacije vratio osmijeh na lice. A to su još Erik Malnar – gitara, onaj koji je najviše pjevao Goran Rubeša – gitara, vokal, Marko Jurić na bubnjevima te gostujućim klavijaturistom – Vedranom Križanom iz Fiumensa.
