Slaven Perović, povjesničar umjetnosti i dugogodišnji muzejski savjetnik, koji je desetljećima vodio Mimarinu zbirku crteža i grafika, godinama je na eBayu kupovao francuske crteže iz 19. stoljeća, a svoju zbirku, koja će nositi njegovo ime, darovao je Državnom arhivu u Zadru. Tim povodom u petak 19. rujna u 12 sati u Izložbenoj dvorani Državnog arhiva u Zadru otvorit će se prigodna izložba, koja ostaje otvorena do 19. listopada.
Zbirka “Slaven Perović” darovana Državnom arhivu u Zadru sastoji se od preko sedamsto francuskih (i još ponekih) crteža i grafika XIX. (i još ponekoga) stoljeća kupljenih na eBayu. Zbirka je nastajala između 2007. i 2025. godine. Obuhvaća mnoge umjetničke pokrete jednog od najznačajnijega razdoblja razvoja francuske umjetnosti koja je snažno djelovala ne samo na europsku nego i na svjetsku umjetnost. Crteži u zbirci čine većinu, ima ih oko 550. Među grafikama najviše su zastupljeni bakropisi. Bakropis je tehnika koja je doživjela preporod upravo u XIX. stoljeću. Mnogi su od ovih crteža već bili objavljeni i izlagani. Na izložbi u Državnom arhivu u Zadru publika će vidjeti do sada neizlagane crteže. Izložbu prati veliki dvojezični (hrvatsko-engleski) katalog.
Posebnost je ove zbirke to da su svi crteži i grafike kupljeni na eBayu, najvećoj i najdemokratskijoj dražbovaonici na svijetu. Dnevno se na njihovim stranicama nudi 60.000 crteža. Iz toga mora rijetko izroni pokoji vrijedan crtež. Kako bi netko mogao prepoznati vrijedne crteže, mora imati iza sebe bezbrojne sate proučavanja originala, literature i sposobnost prepoznavanja crtačkih rukopisa – treba za to biti i nadaren. Kako se radi o kupovanju, malo trgovačkog duha nije na odmet.
Važnost crteža najbolje su shvatili renesansni umovi. Smatrali su da se u crtežu sjedinjuju tjelesni čin crtanja i intelektualni koncept crteža. Stavljali su crtež iznad svih umjetnosti. Bez crteža nema slikarstva, kiparstva ni arhitekture. Jedan je francuski kritičar XIX. stoljeća izjavio: Kipovi su za prinčeve, slike za mesare, a crteži za poznavatelje. Prvi ljudski umjetnički izražaj na zidovima pećina bio je crtež.
U zbirci su zastupljeni svi umjetnički pravci XIX. stoljeća, od neoklasicizma preko romantizma do realizma, naturalizma, impresionizma i simbolizma. Nekoliko su crteža i bakropisa izradili svjetski poznati majstori poput Jean-Baptistea Monnoyera (1636. – 1699.), Théodorea Gericaulta (1791. – 1824.), Eugènea Delacroixa (1798. – 1863.) ili Théodorea Chassériaua (1819. – 1856.). Pojedine su nacrtali tzv. mali majstori poput braće Achillea (1800. – 1857.) i Eugènea Deverie (1805. – 1865.), Edmé-Jeana Pigala (1798. – 1872.), Eugènea Fromentina (1820. – 1876.) ili Juliana Le Blanta (1851. – 1936.). Bit će izložen i crtež koji Slaven Perović pripisuje Vincentu van Goghu (1853. – 1890.), a koji još nije ušao u darovnicu Državnom arhivu u Zadru.
U zbirci su zastupljene skoro sve crtačke tehnike, crteži su nacrtani na različitim vrstama papira, od onih rukom rađenih, filigranskoga rastera s vodenim žigovima do običnoga papira za crtanje. Ponekad su nacrtani i na papiru za pakiranje.
Crteži spadaju u najosjetljivije među umjetninama. Početkom prošloga stoljeća još su uvijek bili izlagani kao dio stalnih postava muzeja. Tada su kustosi shvatili kako brzo propadaju. Odonda se čuvaju u mraku čuvaonica, a može ih se pogledati u grafičkim kabinetima koji su i sami pod strogim klimatskim uvjetima. Izlagati se, dakle, smiju ali rijetko i u posebnim uvjetima. Ne smiju nikada biti izloženi sunčevoj svjetlosti. Ne bi se smjeli izlagati svjetlosti jačoj od 50 luksa. Posjetitelji će se pri ulasku morati malo strpjeti da im se oči naviknu na gotovo polumrak. Sreća je da prilagodba kratko traje, a mozak, zabavljen prikazima na crtežima pojača usredotočenost pa razina svjetla prestaje biti važna.
Slaven Perović proučavao je i objavljivao vrlo značajne i poznate umjetnike, ali i one čija imena nisu poznata široj publici. Upoznao je dobro njihova djela, posebice razdoblja u kojemu su pojedini crteži nastali. Tako je mogao prepoznati crtački rukopis umjetnika kada crteži nisu bili potpisani. Ponekad je kupio anoniman crtež znajući da je autor veliki majstor pa bi vremenom shvatio o kojem se crtaču radi. Pojedini izuzetni crteži još uvijek čekaju da ih se spoji s imenom autora. Poneki značajni pripisani crteži čekaju odgovor na upit upućen odgovarajućim komisijama čija se vremena zasjedanja ne mogu saznati.
