Protest koji je okupio više od tisuću ljudi u Zadru kulminacija je rasprave o budućnosti grada, njegovom urbanističkom razvoju i problemima koji proizlaze iz prekomjerne betonizacije. Sociolog Sven Marcelić u intervjuu za Televiziju Diadora iznio je niz kritika na račun gradskih vlasti i upozorio na pogubne posljedice lošeg planiranja, a sve, kako kaže, jer želi iskoristiti megafon i vidljivost koju je stekao kako bi upozorio na probleme koji se događaju u Zadru.
“Rekao sam da živimo u blatu, to je metafora koju je Vruljica učinila vidljivom. Iako bi Zadar trebao biti grad mora i sunca, more u marini i Vruljica su kompletno smeđi. Grad je preplavljen betonizacijom do te mjere da svaka kiša vodi u poplave, temperature rastu jer nema dovoljno zelenih površina, a pravila igre kroje oni koji grade – a ne oni koji ovdje žive,” naglasio je Marcelić i podsjetio na izjavu gradonačelnika Branka Dukića da svi žele graditi ovdje u Zadru.
„Ako svi žele ovdje graditi onda mi, odnosno Grad, mora uvjetovati pod kojim uvjetima. Gdje su efekti toga? Javni vrtići su nedostupni, kada se posljednja škola izgradila, grad je raskopan, ceste su nikakve, problemi sa zdravstvenom zaštitom… Grad se ne zna postaviti prema resursima koje ima“, zaključio je Marcelić.
Grad koji raste bez plana
Prema Marceliću, Zadar se dugo razvija stihijski, bez jasne strategije koja bi osigurala kvalitetu života njegovih stanovnika. Istaknuo je i ogroman nesrazmjer između povećanja broja stambenih jedinica i realnog broja stanovnika. “Ne gradi se za građane, nego za investitore. Cijene nekretnina su skočile, a prosječna zadarska plaća niža je od hrvatskog prosjeka. Ljudi s prosječnim primanjima u Zadru su praktički socijalna kategorija kada pogledate koliko moraju izdvajati za stanovanje.”
Zadar je izgubio urbanističku kontrolu
Marcelić istaknuto kritizira ulogu investitora koji dolaze izvana i grade bez obzira na dugoročne posljedice. “Njihov interes je njihova parcela, ne grad. Oni dolaze, grade, podižu cijene, a građani su prisiljeni iseljavati se na periferiju. Grad nije zaštito interese svojih stanovnika, već pogoduje investitorima. Prostorni planovi su zastarjeli, ljudi se izguravaju iz centra, a gradske vlasti se prave da ih to ne zanima.”
Posebno se osvrnuo na nedostatak planske gradnje: “Neki dijelovi grada nastali su spontano, bez ikakvih dozvola, a sada se događa isto – samo na većoj skali. Na istu infrastrukturu gdje je nekada bila kuća sada dolaze četverokatnice. Grad je potpuno odustao od urbanizma.”
Vruljica kao simbol problema
Marcelić smatra da je slučaj Vruljice vizualni dokaz kako se grad ne zna nositi sa svojim resursima. “To je jedan od najočuvanijih dijelova grada, mjesto gdje se igraju djeca, ali sada se pretvara u simbol lošeg upravljanja. Građani su izašli na protest jer su shvatili da je ovo ključni trenutak u kojem se možemo izboriti za bolji grad.”
Problem koji nadilazi stranačke podjele
“Ovo je prvorazredno političko pitanje, ali nije nužno stranačko. Pitanje je hoće li se nastaviti ovakva praksa nakon lokalnih izbora u svibnju. Grad je na prekretnici – ili ćemo nastaviti uništavati vlastiti prostor ili ćemo početi postavljati pravila koja će štititi interese građana, a ne samo investitora.”
Kada su u pitanju trendovi na Poluotoku, naglasio je kako nije optimističan . “Poluotok se sustavno prazni, a gradske funkcije se gase. Kritiziraju me kad kažem Poluotok, a ne Grad, ali Grad je mjesto koje ima funkcije, ostala je pijaca i neke ljušture u koje ulaze negrađanski sadržaji, oni koji ne služe nama kao građanima grada.“
Međutim, pitanje je kako upravljati s onime što je ostalo. „Zadar postaje iznimno neugodan za život, a slabija kvaliteta ponude održava strukturu gostiju, imamo subvencionirani RyanAir za razliku od Splita i Dubrovnika gdje plaćaju komercijalne cijene. Jedini resurs koji imamo je prostor, a jedini je cilj proširiti terasu, ide se na kvantitetu, a ne kvalitetu“, zaključio je Marcelić.
