Grad Zadar je nimalo svojom zaslugom dobio priliku da dočeka trojici iz srebrenog svjetskog kontingenta rukometaša. I dok su neki uporno pokušavali u javnost prikazati da je to čudo kako se u Gradu košarke sprema doček za rukometaše, zabravljaju da su upravo oni kao što su autentični zlatni jedriličari, nogometaši zadarskog podrijetla te atletičar Stipe Žunić dočekani jer su Zadru donijeli svjetske rezultate.
A koliko im Grad Zadar daje i vraća, to je sklisko pitanje za duboku analizu. Međutim, Ivan Ninčević, bivši rukometni reprezentativac, s inozemnom karijerom i četiri svjetske medalje oko vrata, sve je rekao u jednoj rečenici. Trebali smo dobiti rukometni dom, a dobit ćemo balon.
Oglasio je to Ninčević u emisiji HTV-a Otvoreno na kojoj temu koliko iskorištavamo sportske uspjehe u promociji naše zemlje. To je naravno dogma koja se širi kao i nacionalna euforija. Dočeci su dio politike, kao i šampanjac koji se popio kod gradonačelnika Dukića koji javnosti nije rekao istinu o rukometnoj dvorani na Višnjiku.
Zbog čega je propuštena prilika da rukometaši, odnosno klubovi dobiju čvrstu dvoranu uz pomoć državne dotacija od 400 tisuća eura i zamijene je balonom. I zato se radi projekt u izvedbi D&Z koji košta isto koliko i projektiranje same dvorane.
Za čije se interese to radi? Sigurno ne za rukomet kojeg će sada htjeti igrati sve više djece ponesena uspjehom hrvatske reprezentacije.
Ninčević je svoju izjavu proširio za Zadarski list: Govorilo se o dvorani na SC Višnjik, na kraju će biti balon. To je katastrofa. Kakve uspjehe imamo, a infrastruktura niti malo to ne prati. Ja sam 1999. otišao iz Mocira, momci još uvijek treniraju i igraju tamo. Zimi i dalje nema grijanja, ljeti nema hlađenja. To nije normalno. Imamo sreće da smo rasadnik talenata i da smo takvo podneblje, ali trebalo bi puno više ulagati u sport. Ovakvi uspjesi jesu poticaj da se djeca upisuju u rukomet, ali to treba ispratiti. Busamo se u prsa kako su sportaši najbolji promotori Hrvatske u svijetu, a »kod kuće« nažalost ulažemo puno premalo. Kako se kaže »koliko para, toliko muzike« – tvrdi Ninčević pa ističe kako je ovakav pristup sramotan.
– Moje najmlađe dijete trenira rukomet u školskoj dvorani. Ta dvorana nema 50 kvadrata, prokišnjava… Ne razumijem da se ne može ulagati u takve stvari. Ta djeca će biti u dvorani, manje na internetu, mislim da se takve stvari moraju početi rješavati radi budućnosti, ali očito nema sluha za to – izjavio je rukometaš koji je ponikao u Zadru.
