Prošlo je godinu dana otkako nas je napustio jedan od najvećih hrvatskih sociologa, Vjeran Katunarić. Tim je povodom Odjel za sociologiju Sveučilišta u Zadru u suradnji s Odsjekom za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Hrvatskim sociološkim društvom organizirao znanstveni skup pod nazivom „Nasljeđe odgovorne sociologije – In memoriam Vjeran Katunarić“. Njegovo znanstveno nasljeđe, usmjereno na odgovornost u sociologiji i društveno djelovanje, ostavilo je dubok trag u akademskoj zajednici.
Profesor Katunarić kroz cijeli je svoj akademski rad zagovarao važnost izgradnje teorija. Prof. dr. sc. Inga Tomić-Koludrović, professor i znanstvenica emerita Sveučilišta u Zadru i Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, istaknula je da ta njegova težnja rezultirala uvođenjem kolegija o izgradnji teorije u sociologiji na Odsjeku za sociologiju u Zagrebu, a zatim i na Odjelu u Zadru.
– Uvjerenje i strast u zagovaranju teorijskog mišljenja te nastojanje da studentima i studenticama olakša savladavanje socioloških teorija, krasi očito one koji smatraju da su teorije oblik znanja temeljan za identitet sociologije kao discipline. Stoga to smatram jednim od ključnih doprinosa Vjerana Katunarića hrvatskoj sociologiji, kazala je profesorica Tomić-Koludrović
Njegova konceptualizacija socioloških teorija izgrađena je na kritičkom promišljanju njihovih središnjih postavki i svijesti da rast u teorijskoj spoznaji dovodi do univerzalnih, ali i empirijski provjerenih teorija.
– U radu se dotiče niza pitanja o načinu spoznaje društva i društvenih aktera pri čemu se pluralizam različitih teorijskih pristupa ne ističe kao nedostatak, nego kao pokazatelj složenosti predmeta sociologije i promjena koje teorijski pristupi kao intelektualni komentari doživljavaju s obzirom na promjene društvenog konteksta koje nije moguće obuhvatiti jednom teorijskom paradigmom.
Sklonost velikim teorijama vidljiva je iz cijelog opusa Vjerana Katunarića. Riječ je o teorijama koje pokušavaju objasniti promjenu društva na apstraktnoj razini, identificirajući čimbenike promjena, opisujući kako do promjena dolazi i pokušavajući predvidjeti njihove posljedice.
– Posljednje što sam čula od Vjerana Katunarića čula kad sam pisala prijedlog da mu se dodijeli nagrada HSD-a Rudi Supek „Mislim da je možda najvažnije što sam napravio u sociologiji moj doprinos teoriji društva i shvaćanjima strukture i dinamike društvene moći“. I doista, već površna analiza većeg dijela opusa Vjerana Katunarića tiče se upravo koncepta društva kojeg vidi kao prostor višestrukih međusobno isprepletenih izvora moći, a pritom uvijek uključuje refleksije o prirodi sociološke znanosti i sagledavanja njezinih posljedica na društveni razvoj.
U knjizi Bogovi, elite, narodi (1994.) Katunarić analitički prikazuje povijesni kotač društvene moći.
– Na kraju te knjige nudi čak i svojevrsni kulturni optimizam videći Europu kao prostor koji ima mogućnost iznjedriti kulturni obrat. U europskom prostoru su, tvrdi Katunarić, stvaralačke elite u koje ubraja umjetničke, znanstvene, kulturne i obrazovne, u pokušaju izgradnje uravnotežene tržišne i socijalno regulirane ekonomije koja bi trebala potaknuti najšire oblike društvene solidarnosti traže partnere u elitama drugih sektora.
Međutim, od druge polovice 90-ih godina kod Katunarića počinje prevladavati pesimistička nota u sagledavanja pravca razvoja društva.
– Vidljivo je to u knjizi iz 2003. Sporna zajednica. Novije teorije o naciji i nacionalizmu u njegovom kritičkom pogledu na proces stvaranja nacionalnih identiteta i mogućnost nacionalnih zajednica da budu izvor solidarnosti. Uzimajući za primjer izgradnju Europske unije Katunarić propituje veze između političkih procesa i znanstvenih spoznaja. Prirodu te veze opisuje tako što nacionalizam definira kao uvjerenje o nepremostivim razlikama među narodima nastalo u kontekstu imperijalizma, ali i kao “oblik ideologije i politike koje pruža utočište nadnacionalnim sustavim moći moderne epohe socijalizmu i liberalnom kapitalizmu”. Pritom tvrdi da bi analitički pristup društvenih znanosti trebao izbjegavati podudaranje s dvama ideologijama koje postoje u pozadini analize društvene stvarnosti, podjednako nacionalističkog i službeno antinacionalističkog, odnosno onog koji nacionalizam označuje kao glavnog neprijatelja.
Pesimizam prema pravcu razvoja suvremenih društava, kako objašnjava Tomić-Koludrović, vidljiv je i u knjizi Lica kulture iz 2008, između ostalog u konstataciji da multinacionalnom biznisu ne odgovaraju povijesna shvaćanja kulture, kao što mu više ne odgovara snažna kultura ni snažna država. U knjigama koje su uslijedile pesimistička nota u smislu mogućnosti izgradnje socijalno reguliranih društvenih odnosa bit će sve izraženija.
Neizostavno je spomenuti knjigu Ženski eros i civilizacija smrti koja je doživjela ponovno izdanje četvrt stoljeća nakon objave 1984. godine. Riječ je o prvoj znanstvenoj knjizi o društvenom položaju žena i feminizmu objavljenoj u Hrvatskoj.
Međutim, znanstveni i teorijski doprinos Vjerana Katunarića ne nalazi se samo u knjigama, nego i, kako navodi Tomić-Koludrović, i u brojnim člancima koji često govore više od rezultata velikih empirijskih istraživanja.
Nije jednostavno kontekstualizirati Katunarićev opus jer je riječ o teorijski eklektičnom sociološkom pristupu. Kako je zaključila Tomić-Koludrović, njegov sociološki opus teorijski je idiosinkratičan, kreće se u trokutu sistematske sociologije, sociologije kulture i kritičke teorije društva, a riječ je o opusu koji ostaje kao trajni zalog hrvatskoj sociologiji.
