Gošća emisije Nedjeljom u 2 je Snježana Köprüner, poduzetnica koja u Travniku i Prozoru-Rami vodi proizvodnju preciznih strojeva s oko 700 zaposlenih. Odrasla u Zadru i poslovno formirana u Njemačkoj, danas bez zadrške upozorava na opasnost ekonomije koja živi od rente, a zanemaruje proizvodnju. Ovih dana je akademik Nikola Bašić prezentirao idejno rješenje uz Ramsko jezero koje mu je ona naručila prije tri godine.
Diplomirana inženjerka strojarstva s bogatom karijerom, 2024. godine uputila je pismo zadarskoj javnosti s pitanjem: Treba li kompleks nekadašnjeg SAS-a i park s halama BAGAT-a, nekadašnje tvornice šivaćih strojeva Zadar srušiti i sagraditi apartmane, ili ih sačuvati kao kulturno nasljeđe, kao sjećanje da smo nekad bili industrijska nacija svjetskog glasa?
Izjave najveće poduzetnice u BIH kao što je odjeknule su u javnosti.
– Mi nikad nismo bolje živjeli, ali nismo bolje živjeli zbog toga što prodajemo djedovinu i zbog toga što živimo od nerada. I to, po mom mišljenju, nije u redu. Mislim da bi trebaju te tercijarne djelatnosti, ali bez razvoja primarnih djelatnosti mislim da ne možemo ići u jednu budućnost koja će nam donijeti prosperitet, koja će intelektualne potencijale naše djece i mladih ljudi na kojima sve ovo ostavljamo, koja će potaknuti da se što bolje izgradi ova zemlja. smatra Köpruner.
Rođena je u Benkovcu, a odrasla u Zadru gdje je završila osnovnu i srednju školu. Diplomirala je na Fakultetu strojarstva i brodogradnje, smjer energetika te karijeru započela u Bagatu kao razvojna inženjerka, radeći i na konstrukciji specijalnih alatnih strojeva. Magistrirala je sredinom 80-ih, a potom odlazi u Njemačku gdje se usmjerava na analize tržišta i troškova, stječući novo razumijevanje konkurentnosti u strojogradnji.
Ističe kako joj put nije bio težak.
– Mislim da kad ste na jednom putu, da te teškoće toliko ni ne osjećate i da vam toliko ne smetaju. Uvijek gledam, kad su me ispitivali dok sam studirala strojarstvo, “je li bilo teško?”. Na kraju fakulteta nisam imala osjećaj da je bilo teško. Nekako je išlo sve po planu, kazala je.
Objasnila je da je tijekom rada u Njemačkoj bila uključena u projekte analiza troškova i odluka “proizvesti ili kupiti”, kroz koje su njemačke tvrtke nastojale povećati konkurentnost smanjenjem troškova nabave. U tom je kontekstu radila i na projektu za tvrtku Messer Cutting and Welding, kada su joj se javili ljudi iz Bosne i Hercegovine tražeći pomoć u pronalasku posla.
Objasnila je da je kao Zadranka, nakon odlaska u Njemačku, godinama sudjelovala u povezivanju i pomaganju kolegama iz bivšeg Bagata i SAS-a, uključujući i traženje kupaca te podršku u procesima koji su prethodili privatizaciji. Istaknula je da su u to vrijeme domaći inženjeri i radnici u SAS-u bili na visokoj razini svjetske strojogradnje, te da je sama sudjelovala u pokušajima pronalaska rješenja za budućnost tvrtke.
Navela je i da je, nakon godina izbivanja, ponovno posjetila pogone i zatekla potpuno promijenjenu sliku industrije koja ju je duboko razočarala.
– Izašla sam i vidjela sam Bagat i SAS gdje sam radila, isto u jednom jadnom stanju, a kolege su mi rekle da se tu planiraju raditi stanovi. To je jedna zgrada koju je naš akademik Nikola Bašić projektirao, izvrsna je, stvarno, sve je rađeno po svim svjetskim standardima. Izašla sam i vidjela sam obrtničku školu koja je nova napravljena i mislila sam se gdje će ta djeca raditi, nekako mi ta savjest nije dozvolila da ne kažem ljudima dajte pogledajte što se dešava, napravite nešto. Ipak smo bili industrijska nacija, bili smo u samoj špici tehnologije i sad ćemo napraviti to da zaboravimo da je to ikada postojalo, kazala je.
