Zadarski poduzetnik htio je svoju obiteljsku kuću urediti u savršeni dom, pa je za dizajn zavjesa angažirao zadarsku dizajnericu. Nije sve ispalo kako je tražio – zavjese nisu bile dobro napravljene, pa je dizajnericu tužio ali zadovoljštinu nije dobio jer sud nije uvažio njegove argumente za dosuđenje 2.787 eura odštete-
Spor između stranaka proizašao je iz dogovora o uređenju interijera i izradi zavjesa za obiteljsku kuću tužitelja. Tužitelj je tvrdio da je u siječnju 2019. sklopio usmeni ugovor odjelu za dizajnersko savjetovanje, izradu i montažu zavjesa u obiteljskoj kući“, a ukupna naknada za taj posao iznosila je 3.344,61 eura. Iznos je platio, dok posao nije bio dovršen u ugovorenom roku od šest tjedana. U tužbi je istaknuto da tuženica „u dogovorenom roku, niti bilo kada. Zbog toga je raskinuo ugovor i zatražio povrat dijela novca, jer je dizajnerica obvezu ispunila samo djelomično.
Ona je u odgovoru navela da između stranaka nije postojao ugovor o djelu za izradu i montažu zavjesa, nego mu je ona samo omogućila kupnju materijala za zavjese po povoljnijoj cijeni, dok je samu izradu i šivanje trebala obaviti krojačica. Novac koji je dao nije bio naknada za izradu zavjesa, nego sredstva za kupnju materijala. Problem je nastao kada krojačica nije dobro izradila zavjese, nakon čega je zahtijevao da mu nabavi nove.
Dizajnerica je posao izrade zavjesa ponudila krojačici, koja je zavjese sašila i postavila u kući tužitelja. Kako su imale nedostatke te bile neupotrebljive dizajnerica je pokušavala organizirati popravak i naručivanje novog materijala. Ipak, ključni problem u postupku bio je dokazivanje visine štete. Dio zavjesa naknadno je popravljen, odnosno ponovno izrađen uz pomoć drugih krojačica. Kako tužitelj nije vještačenje kojim bi se utvrdila stvarna vrijednost izvršenog i neizvršenog dijela posla, sud je zaključio da visina štete nije dokazana.
