Teže nam je bilo izdržati čestitke zbog donacije, nego žalovanja zbog gubitka sina. Nije bitno gdje je, ali srce našeg Tonija još uvijek negdje živo kuca, kazuju nam Ankica i Borislav Jajčanin iz Biograda, roditelji 17-godišnjeg Antonija koji je prije osam mjeseci poginuo u prometnoj nesreći i čiji su donirani organi spasili čak sedam ljudskih života u Njemačkoj, Austriji, Nizozemskoj i Hrvatskoj.
Povodom tog iznimno humanog i plemenitog čina biogradski gradonačelnik Ivan Knez odlučio je ove godine kao posebno priznanje obitelji Jajčanin dodijeliti Grb grada Biograda.
– Nikada prije toga nismo razmišljali o doniranju organa. Ni o svojem, a kamoli naše djece. No kada se to dogodilo, nismo previše razmišljali. Odluku smo donijeli iz prve – kaže Borislav, susprežući suze na spomen sina koji je od posljedica sudara u travnju prošle godine, na križanju kod Doma zdravlja u Biogradu, zadobio krvarenje u mozgu, od čega je pao u duboku komu.
– Osim malog ožiljka na licu, na tijelu nije imao drugih ozljeda. Međutim, slika na CT-u nije davala nade. Neurokirurg u zadarskoj bolnici dr. Ivan Bljajić otvoreno nam je rekao da Toniju, nažalost, više nema pomoći i da ga doktori samo mogu držati na aparatima neograničeno dugo.
Pad u komu
Punih 48 sati nakon pada u komu, prišla nam je anesteziologinja dr. Nada Ninčević i pitala nas jesmo li razmišljali o donaciji. Pogledali smo se i odmah pristali, no konačnu odluku ipak smo htjeli donijeti zajedno s kćerkama koje žive u Splitu i Zadru. Nazvali smo ih i one su se odmah složile – navodi majka Ankica.
Antonio je hitno prebačen u operacijsku dvoranu i poslije nekoliko sati roditeljima je priopćeno da su organi njihova sina uspješno donirani sedmorici pacijenata kod nas i u inozemstvu.
Bio je zdrav, kažu roditelji, od malih je nogu trenirao nogomet u NK Primorcu, gdje je igrao za prvu juniorsku i seniorsku momčad.
– Iako se ne sjećam najbolje, mislim da je srce otišlo u Berlin, jetra u Beč, a ostali organi teško bolesnim pacijentima u Nizozemskoj i Hrvatskoj. Gubitak djeteta, i to najmlađega, neopisivo je težak za svakog roditelja i ako se u takvoj situaciji nekome ipak može pomoći, to donosi određeno ohrabrenje i ulijeva nadu, jer smatram da svako živo biće zaslužuje život – smatra otac Borislav, koji se gubitaka bliskih osoba nagledao tijekom rata, gdje je kao vojnik proveo punih pet godina i šest mjeseci.
Što obitelji Jajčanin nakon svega uopće znači Grb grada koji će im biti uručen 15. siječnja na proslavi Svete Stošije i Dana grada Biograda?
– Grbom grada ništa ne dobivamo niti gubimo, ali je ugodno znati da je netko vidio da postojimo i da su to naši sugrađani – kazuju Antonijevi roditelji.
Neoprezno su izišli iz sporedne na glavnu cestu i na njih je vozilom naletio momak s curom. Također prijatelj, s kojim je Toni zajedno igrao nogomet. Zbog toga je i danas u depresiji, više nego ovaj koji je vozio, kaže Borislav.
